Suvremeni znanstvenici socijalizaciju shvaćaju kaokontinuirani proces, uslijed kojeg je pojedinac uključen u razne vrste odnosa među ljudima. Čine osobu ovisnom o društvu. Formiranje društvenog razvoja osobnosti sastoji se u usvajanju univerzalnog ljudskog iskustva, naime znanja, sposobnosti i vještina, te u njihovoj uporabi u radnoj aktivnosti. A također i u javnom životu.
Uspješna socijalizacija predškolaca povezana je stakvi koncepti kao što su "trening", "obrazovanje", "obrazovanje", "razvoj skladne osobnosti djeteta". Ti procesi postaju cjeloviti samo ako su svrhoviti. Razvoj dječje sociogeneze vrlo je specifičan trenutak koji zahtijeva izravan utjecaj odraslih. Njihova posebno organizirana aktivnost omogućuje im da prate formiranje djeteta kao osobe sa svojim vlastitim mišljenjima i uvjerenjima, čineći ovaj proces složenim. Socijalizacija predškolaca nastaje ne samo u obitelji, već i u predškolskim ustanovama tijekom odgoja, obrazovanja i razvoja skladne ličnosti djeteta. Na malu osobu mogu utjecati i vjerske organizacije i kontrakulturne skupine koje imaju vrlo različite ciljeve.
Socijalizacija u vrtiću jeposebno organizirani proces tijekom kojeg djeca upoznaju i savladavaju postojeću stvarnost svijeta oko sebe. Nadležni pedagoški rad predškolske odgojne ustanove sposoban je osigurati njegov povoljan tijek, što vam omogućuje organiziranje kontinuiteta i kontinuiteta svih faza djetetovog uvođenja u ljudski život. Krajnji cilj socijalizacije djece je formiranje njihove spremnosti za ulazak u međuljudske odnose i njihov daljnji razvoj kulture. Spremnost se odnosi na djetetove želje, vještine i sposobnosti.
Trenutni problem socijalizacijepredškolcima se posvećuje posebna pažnja. Psiholozi i odgajatelji proučavaju pitanja koja se odnose na skladan razvoj osobnosti djece i odgoj u obitelji, što izravno utječe na njihovu sposobnost pridruživanja stvarnosti svijeta oko njih. Oni također postavljaju temelje socijalne kompetencije, omogućujući da se ovaj proces odvija na najoptimalniji način. Upravo će te osobine omogućiti osobi da u budućnosti bude uspješna u svim svojim glavnim aktivnostima. Trenutno se socijalna kompetencija razumijeva kao sposobnost djeteta da zadovolji potrebe interakcijom s vanjskim svijetom na temelju društveno prihvatljivih načina ostvarivanja svoje aktivnosti.
Prema L.S.Vygotsky, dijete je u početku društveno biće, jer ono izravno ovisi o ljudima oko njega, u prvim fazama - o roditeljima i ostalim članovima obitelji, a nakon toga - o odgojiteljima i učiteljima. To je u osnovi značajna činjenica za aktivnosti predškolske odgojne ustanove. Odgojiteljica u vrtiću djeluje kao svojevrsni kulturni model za malu osobu. Uspješna socijalizacija predškolaca ovisit će o pismenosti učiteljevog rada u budućnosti. Budući da djeluje kao neposredni uzor. Značenje uspjeha razmatra se u kontekstu djetetove kreativne socijalizacije i individualizacije, sposobnosti stvaranja ne samo sebe, već i nove kulture u uvjetima života koji se neprestano mijenja. I također pridružiti se duhovnim i materijalnim vrijednostima. Mogućnost stvaranja kulture temelji se na formiranju univerzalnih ljudskih sposobnosti, temeljenih na znanju i asimilaciji znanja, vještina i sposobnosti. Oni postaju osnova za uključivanje male osobe u društvo.
V.T.Kudryavtseva napominje da proces stvaranja kulture treba shvatiti ne kao stvaranje novih stvari ili ideja, već kao provedbu kreativne mašte, sposobnost usredotočenja na položaj drugih ljudi, samovolju, ovladavanje općim metodama djelovanja sa stvarima i predmetima, ovladavanje elementima refleksije, izgradnju senzualne slike okolnog svijeta te formiranje univerzalnih oblika mišljenja i moralnog odnosa prema vlastitoj vrsti.
Osnovne karakteristike uspješne socijalizacijedijete su: kompetentnost, sposobnost preuzimanja inicijative, kreativnost, samovolja mentalnih procesa i ponašanja općenito, odgovornost, neovisnost, sigurnost, razvijena samosvijest, sloboda ponašanja, sposobnost adekvatnog samopoštovanja.
U odgoju i razvoju male osobe, iobitelj također igra glavnu ulogu u stjecanju njihovog socijalnog iskustva. U obitelji, koja je primarna odgojna institucija, socijalizacija predškolaca odvija se prirodno i bezbolno. Njegova formacija temelji se na kontinuitetu generacija.
Stručnjaci su više puta dokazali činjenicuda obitelj i vrtić osiguraju cjelovitost i cjelovitost kulturnog, obrazovnog i socijalno-pedagoškog okruženja za razvoj i samoostvarenje djeteta. Uspješna interakcija obitelji i predškolske odgojne ustanove temelji se na kompetentnoj i skladnoj međusobnoj komplementarnosti, a ne na dupliciranju i zamjeni društveno značajnih funkcija jedne odgojne ustanove drugom.
