Druga polovica XVIII - početak XIX stoljeća.- ovo je vrijeme u kojem se najveća pažnja obraćala na problem prava, njegov izgled i razvoj, njegov utjecaj na formiranje čovjeka i na povijest pojedinih država. Posebno je važno u razvijanju oštrih kontroverzi bila povijesna pravna škola, čiji su najpoznatiji predstavnici bili njemački učenjaci G. Hugo, G. Pucht i C. Savigny.
Ti su znanstvenici započeli svoj rad s kritikom,kojima su bili podvrgnuti pravni pojmovi o podrijetlu prava. G. Hugo i C. Savigny tvrdili su da ne treba pozivati na radikalnu promjenu postojećeg poretka. Prema njihovom mišljenju, stabilnost je normalno stanje svake osobe i društva, a ne stalni eksperimenti usmjereni na usvajanje progresivnijih zakona koji bi u osnovi trebali promijeniti prirodu čovjeka.
Povijesna pravna škola temeljila se na odredbi da se ova najvažnija institucija ni u kom slučaju ne smije smatrati nametnutim iz gornjih stavova koje je društvo prisiljeno slijediti.
Povijesna pravna škola, ili bolje rečeno, njezinapredstavnici, jedni od prvih koji su postavili pitanje da je razvoj pravnih normi u društvu objektivan, da ne ovisi o željama pojedinih, čak i vrlo utjecajnih ljudi. Istodobno, obični ljudi nisu u mogućnosti utjecati na taj razvoj, jer se sve promjene nakupljaju vrlo sporo. Odatle je i zaključak C. Savignyja: narod nema prava nasilno mijenjati postojeći poredak stvari. Trebao bi se pokušati prilagoditi postojećim uvjetima, čak i ako su u suprotnosti s njegovom prirodom.
Još jedna značajka ovog razvojnog konceptaBilo je ispravno da su njemački učenjaci prvi put pokušali povezati nacionalne karakteristike i razlike u pravnom sustavu. Prema njihovoj koncepciji, pravo se razvija zajedno s razvojem samog naroda, štoviše, osobitosti određenog nacionalnog duha utječu na pravne norme. Tako je povijesna pravna škola željela pokazati neprimjenjivost proizvoljnog prenošenja pravnih normi iz jedne države u drugu. Prema znanstvenicima, takvo zaduživanje može samo stvoriti novo žarište napetosti u društvu.
Povijesna pravna škola, unatoč vrloozbiljna kritika kako od strane suvremenika, tako i od predstavnika kasnijih generacija imala je vrlo primjetan utjecaj na razvoj društvene misli. Naročito se Hegelova doktrina zakona u velikoj mjeri temelji na njegovom razumijevanju ove institucije kao fenomena koji se stalno razvija i koji ima dobro definirane povijesne korijene.
