U životu ljudi ne postoje samo, negomeđusobno komuniciraju. Drugim riječima, oni komuniciraju, pokazuju određene emocije, odnose se s drugima na određeni način itd. Ako se sav taj društveni život sjedini, onda se to može jednom riječju nazvati - psihološkom stvarnošću. Upravo ta psihološka stvarnost proučava socijalnu psihologiju.
Sva znanja koja ljudi imaju u sebisocijalna psihologija, radi praktičnosti su sistematizirani. Dakle, ova znanost sadrži znanstvene ideje o najraznovrsnijim socio-psihološkim pojavama, obrascima, razlozima njihove pojave, funkcioniranju. Osim toga, socijalna psihologija dijeli se na grane koje su duboko proučavane. Opći pogledi na smjer u kojem se razvija socijalna psihologija. Metode korištenja nagomilanog iskustva u odnosima s javnošću. Na prvom mjestu među socijalnim i psihološkim odnosima nalazi se socijalna psihologija skupina, kao i međuljudski odnosi. I po drugi put socijalna psihologija proučava sve preostale društvene procese i pojave, kao što, na primjer, može biti raspoloženje ljudi, njihovi osjećaji, "klima" u određenoj skupini.
Socijalna psihologija ima svoj objekt, to jestna što je njegovo djelovanje usmjereno. Tako obje skupine i udruge ljudi i pojedini pojedinci služe kao objekti. Socijalno-psihološki fenomeni klasificirani su prema osnovnim načelima pripadnosti jednoj ili drugoj, često potpuno drugoj zajednici ili subjektu. Dakle, socio-psihološke pojave događaju se u organiziranim zajednicama, to jest malim i velikim skupinama. U velikim skupinama socijalna se psihologija izražava izrazima kao što su "psihologija nacije", "religiozna psihologija", "klasna psihologija" i "psihologija politike". Svi ti pojmovi, čak i ako izgledaju nedvosmisleno, ali u stvarnosti ima puno složenog u njihovom sadržaju. Čak i do danas, znanstvenici dvosmisleno objašnjavaju ovaj ili onaj fenomen.
Što se tiče malih skupina, ovdje je istopostoje socijalno-psihološki fenomeni koji se tiču odnosa između nekoliko ljudi ili čitavih grupa. Međutim, treba imati na umu da je upravo u takvim skupinama moguć najbliži kontakt svih ljudi i njihovih pojedinaca. Grana socijalne psihologije koja se bavi odnosima, pojavama i procesima u malim skupinama naziva se psihologija malih skupina. Pored gore spomenutih organiziranih zajednica, postoje i neorganizirane zajednice. Te zajednice mogu uključivati spontano nastalu gomilu ili drugu masu ljudi. Socijalne i psihološke pojave koje nastaju spontano u tim masama nazivaju se masovnim, ali reakcije u ponašanju koje su karakteristične za ljude iz gomile su spontane. U tom se pogledu može izdvojiti nekoliko područja socijalne psihologije: psihologija panike i straha, psihologija gomile, psihologija propagande, psihologija oglašavanja, psihologija glasina i neka druga. Sama grana odjeljka socijalne psihologije koja proučava ove procese i pojave naziva se psihologijom masovne klase društveno-psiholoških pojava.
Odvojeno, mora se reći da je glavni objektstudij socijalne psihologije je osobnost. Vrijedno je napomenuti da je osobnost neki drugi fenomen, različit od individualnog, a nije povezan s međuljudskim i grupnim odnosima.
Međutim, sama osobnost je sposobnautjecaj društvenih odnosa mora se promijeniti, preći u neko drugo stanje. Ove promjene i procesi proučavaju zasebnu granu socijalne psihologije, čiji je naziv socijalna psihologija ličnosti.
