Pravni psiholog u svojoj praksisuočava se s raznim pojavama koje se događaju na polju interakcije između čovjeka i zakona. Ako forenzička psihologija razmatra samo pojave i procese koji se odvijaju tijekom pravnih postupaka, tada se lavovski udio korisnog materijala nalazi i prije i nakon rada sudova.
Suvremeni kazneni sustavprolazi kroz teško razdoblje reforme. Svjetska praksa prijelaza s vršenja kaznenih funkcija na metode odgoja nehotice je dotakla zatvorske sustave svih zemalja postsovjetskog prostora. Učinkovitost novog pristupa praksi izvršavanja kazni zahtijeva dodatna ulaganja države. U trenutnim uvjetima krize koja napreduje, nema razloga nadati se dodatnim financijskim injekcijama. I nijedan trošak financijskih sredstava neće moći igrati dodijeljenu im ulogu bez odgovarajuće obuke osoblja i razvoja odgovarajuće psihološke osnove.
Kazneno-popravna psihologija jedio pravne psihologije, čija je funkcija proučavati relevantne aspekte djelotvornosti različitih vrsta kazne, ponašanja osuđenika i, što je najvažnije, njihovih zajednica. Ova se znanost neprestano poboljšava i nadopunjuje. Proces reforme kazneno-popravnog sustava neprestano nadopunjuje svakodnevnu praksu sadašnjih zaposlenika kazneno-popravnog sustava. Uz to, kaznena se psihologija bavi procesima koji nadilaze rad kaznenih institucija. Resocijalizacija i rehabilitacija pojedinaca u sadašnjoj fazi nije ništa manje važna od samog postupka kažnjavanja.
Kao svoj objekt, kaznionicapsihologija odabire ljude koji ostaju u granicama institucija namijenjenih izdržavanju kazni. Provođenje psihološke analize učinkovitosti sredstava koja se na njih primjenjuju, metoda preventivnog i korektivnog utjecaja, omogućuje povećanje učinkovitosti novih načina rada s osobama na izdržavanju kazne.
Pojavili su se problemi i poteškoće rada u ovom područjuakutno ne samo u sadašnje vrijeme. Od nastanka države bilo je mnogo pristupa i načina za njihovo rješavanje. Tijekom posljednjih stotinu godina došlo je do značajnog preispitivanja i ponovne procjene.
Glavna funkcija je i daljekazneni. Njegovo značenje leži u činjenici da je osuđenik izoliran od društva, drži se pod stražom i stalnim nadzorom. Sve životne aktivnosti zatvorenika pod obveznim su propisima. Sukladno tome, to uzrokuje čitav niz negativnih iskustava, budući da postoji snažno ograničenje u zadovoljavanju niza osnovnih, kako socijalnih, tako i fizioloških potreba.
Ako uzmemo u obzir odgojnu funkciju, kojaispunjava režim općenito, a posebno kazneno-popravnu psihologiju, moguće je istaknuti ozbiljnost organizacije života i života zatvorenika. Svakodnevna rutina, jasna regulacija uvjeta u kojima se izvršava kazna, ostavlja svoj trag na ponašanju i karakteru ljudi. Među pozitivnim utjecajima treba istaknuti postupni razvoj osobina poput discipline, točnosti, marljivosti.
U stvaranju povoljnog okruženja za organizacijurad, odgojno-obrazovni rad, osposobljavanje, punopravne aktivnosti osoblja pružaju funkciju režima. Ali čim osoba napusti zatvor, može se dogoditi učinak recidiva. Upravo na prevenciji tako negativne pojave trenutno rade i psiholozi i osoblje kazneno-popravnog zavoda. Ali njihov trud često nije dovoljan. Da bi se postigli bolji rezultati u rješavanju ovog problema, potrebna je uska suradnja s lokalnim vlastima, organizacijama za zapošljavanje i socijalnu skrb ranjivih ljudi.
