Osnova Platonove filozofije je njegov koncept ideja. Platonova teorija ideja prikazuje ih kao neku vrstu božanske suštine,vječno, neovisno o prostoru i vremenu. Oni upravljaju Kozmosom, u njima je generaliziran čitav život Svemira. To su vječni obrasci, prema kojima se sva raznolikost stvarnih stvari formira iz amorfne materije. Oni imaju svoje postojanje i stvari u svijetu postoje samo zato što predstavljaju ovu ili onu ideju, jer je ona prisutna u njima. Ideja u odnosu na razumnu stvar je i njezin uzrok i cilj kojem teži bitak razumnog svijeta. Ideje se međusobno odnose prema principu hijerarhije, koordinacije i podređenosti. Najviša je ideja apsolutnog dobra, izvor ljepote, istine i sklada.
Platonovu teoriju znanja gradi on kaoteorija sjećanja, pri čemu je racionalni dio duše vodeći princip. Platon je vjerovao da je duša besmrtna. Sve do trenutka ljudskog rođenja ona je na drugom mjestu gdje može promatrati svijet vječnih ideja. Tijekom razdoblja života na Zemlji, duša može shvatiti ideju kao sjećanje na ono što je vidjela prije. Znanje kao sjećanje na ono što je bilo prije rođenja, u Platona, jedan je od dokaza prisutnosti besmrtne duše.
Idealno stanje Platona
U teoriji je predstavio teoriju skladnog uređaja"Država", a kasnije se razvio u "Zakonima". Prava politička umjetnost je, u krajnjem slučaju, proces obrazovanja duše, pa stoga Platon iznosi ideju o podudarnosti istinske filozofije sa stvarnom politikom. Piše da se samo kada je političar filozof i obrnuto, može izgraditi prava država koja će se temeljiti na najvišim vrijednostima Dobra i Istine. Izgraditi idealnu državu za Platona znači poznavati čovjeka i njegovo mjesto u Svemiru.
Stanje mislioca, kao i duša, imastruktura koja se sastoji od tri dijela. Cjelokupno stanovništvo u Gradu-državi podijeljeno je u tri klase: obrtnici-poljoprivrednici, ratnici i vladari (mudraci filozofi). Skladan suživot ova tri dobra trebao bi osigurati pravednu državnu strukturu.
Imanje zanatlija-poljoprivrednika nastaje odljudi kod kojih prevladava sladostrasni princip. Klasa ratnika formirana je od pojedinaca kod kojih prevladava načelo jake volje. Dužnost ratnika je zaštititi državu i od unutarnje i od vanjske opasnosti. Prema Platonu, državom mogu upravljati samo aristokrati kao mudri i najbolji građani. A vladari bi trebali biti oni koji vole svoj Grad-Državu više od drugih, koji su spremni izvršavati svoju dužnost s najvećom marljivošću. Ali najvažnije je da oni znaju spoznati i promišljati Dobro, odnosno u njima treba prevladati racionalno načelo i oni se mogu nazvati mudracima. Dakle, Platonova idealna država je društvena struktura u kojoj u prvom redu dominira umjerenost, u drugom snaga i hrabrost, a u trećem mudrost.
Ideja pravde je da svistanovnik mora učiniti ono što mu pripada; to se odnosi i na građane u Gradu-državi i na dijelove duše. Platonova idealna država mora imati savršeno obrazovanje i odgoj. Platon pridaje veliku važnost obrazovanju ratnika kao najaktivnijeg dijela građana, iz kojeg tada mogu izaći vladari. Trening i obrazovanje vladara moraju kombinirati praktične vještine sa proučavanjem filozofije.
Na kraju djela piše o onome što nije u reduvrlo je važno kakva bi trebala biti idealna država Platona, dovoljno je da će barem jedna osoba živjeti prema zakonima ovog Grada-države, odnosno prema zakonima Pravde, Dobra i Dobra. Prije nego što se pojavi u vanjskoj stvarnosti, idealni Grad-država mislioca mora se roditi u duši svake osobe. Prema takvim načelima gradi se Platonova idealna država.
