Sinonimi, paronimi, antonimi, homonimi - oviriječi poznate svima još od srednje škole vjerojatno su prouzrokovale poteškoće u učenju. Poteškoća u pamćenju ovih pojmova i njihove suštine ne javlja se samo kod školske djece. Zbog beskorisnosti korištenja, zbuniti se u onome što je, odrasli mogu. Razgovarajmo o homonimima. U najopćenitijem smislu, to su riječi koje zvuče isto, odnosno imaju isti izgovor. Ali nije tako jednostavno. Razmotrimo koncept homonimije detaljnije.
Kada govorimo o homonimima općenito, možemozaključiti da su homonimi riječi koje imaju potpuno različita značenja, iako se po zvuku ili pravopisu podudaraju. Ali to se ne završava s homonimijom. Istraživači različito razumiju homonimiju zbog odstupanja u pitanju što je jezični oblik. Neki ga lingvisti vide kao isključivo zvučni omotač, dok ga drugi uključuju u pojam jezične forme i pravopisa. Stoga postoje različite klasifikacije homonima.
Prema opće prihvaćenom mišljenju i klasifikaciji,homonimi je generički naziv za homograme, homofone i apsolutne homonime. Homofoni su riječi koje se čitaju isto, dobro ili gotovo isto, ali se pišu različito, to jest, imaju različite grafičke forme s istim fonetskim. homonimi
medvjeda / gola. Iako se te riječi izgovaraju na isti način, imaju različita značenja - medvjed / grin, izlagati.
Čitaj / crveno - čitaj / crveno - [crveno - crveno].
Suprotno tome, homogrami su napisani na isti način i različito se čitaju. Primjerice, čak i oblik jednog glagola koji se čita u sadašnjem i prošlom vremenu
čitati / čitati - [ri: d - crvena] može biti homograf.
Homonimija engleskog jezika ne utječe samo na dijelove govora, već i na morfeme, na primjer, završavajući dugotrajno i gerund oblike.
Apsolutni homonimi za razliku se razlikuju u semantičkom značenju i djelomičnoj pripadnosti. Na primjer, tri identične riječi
utakmica / utakmica / utakmica srednja vrijednost - fit, natjecanje - natjecanje, osoba - prikladna osoba, drugo poluvrijeme, član tima.
Lingvisti dijele homonime na cjelovite idjelomična. Nazivaju se potpuni homonimi koji se podudaraju u čitavoj paradigmi, drugim riječima, isti su u svim oblicima riječi. Djelomično se može podudarati samo u određenim oblicima riječi. Citirajući V. Vinogradov, možemo reći da su djelomični homonimi obilježje karakteristično za takozvane inflekcijske jezike (tj. Jezike u kojima se riječi stvaraju pomoću završetaka ili flekcija). Ali u engleskom jeziku ovaj jezični fenomen također nije neuobičajen.
Postoji još jedna klasifikacija homonima. U skladu s njim razlikuju se gramatičke, leksičke i leksičko-gramatičke vrste homonima. leksički
- svjetlost / svjetlost, fizički fenomen i svijet;
- boksač / bokser, pasmina pasa i boksački sportaš;
- olovka / olovka, ručka na vratima i olovka za pisanje.
Gramatički homonimi, iako imaju semantičku (semantičku) zajednicu, različiti su dijelovi govora. Na primjer, engleske riječi
puko (n.) je malo jezero, a samo (adv.) nije ništa više od gramatičkih homonima.
Leksički i gramatički homonimi su riječi koje se podudaraju u pravopisu, ali se razlikuju po zvuku i značenju. Na primjer, tada / onda - vernac. zatim TV. p. (od koga? što?) zatim (Im. p. znoj).
