Epistemologija kao doktrina znanja odnosi se nafilozofske discipline. Bavi se istraživanjem, teorijama znanja i kritikom. Epistemologija ispituje znanje sa stajališta stava istraživača prema predmetu koji se proučava.
Epistemologija kao doktrina znanja uključujesubjekt obdaren voljom i sviješću i njemu suprotstavljen objekt prirode, neovisan o volji i svijesti subjekta, sjedinjen s njim samo spoznajnim odnosom.
Epistemologija proučava probleme kao što su:
tumačenje objekta i subjekta znanja,
struktura procesa spoznaje,
problem istine, definiranje njezinih kriterija,
problemi metoda i oblika spoznaje itd.
Epistemologija proučava problematiku suštine znanja,utvrđivanje njegovih sposobnosti, kao i odnos znanja i stvarnosti. Epistemologija otkriva uvjete pod kojima je znanje pouzdano i istinito. Teorija znanja je osnova epistemologije. Zadaće ove znanosti leže u analizi univerzalnih osnova, koje omogućuju da se rezultat spoznaje smatra znanjem koje izražava pravo, stvarno stanje stvari.
Epistemologija se razvila kao sferafilozofsko znanje i prije formiranja moderne znanosti. Teorijsko i kognitivno tumačenje epistemologije počinje od trenutka kada se teorijske konstrukcije tumače s pozicije njihove korespondencije istini, stvarnosti, t.j. njihov status postojanja može se pripisati određenim apstraktnim objektima. Epistemologija se oslanja na empirijske podatke koji potvrđuju teoriju sa stajališta njihove valjanosti, definirajući i analizirajući pouzdana i problematična znanja u njima.
Sam proces spoznaje jedna je od osnovnih ljudskih potreba.
Kao dio filozofije, epistemologija je nastala uantike. Uvjet za njezin nastanak bio je prijelaz koji je promijenio pogled na spoznaju. Nisu ga počeli smatrati prirodnim procesom koji je svojstven ljudskoj prirodi, već su prešli na želju za kontrolom kognitivne aktivnosti. Postoje određene faze u razvoju epistemologije, zbog širenja raspona proučavanih čimbenika spoznaje.
1. Isprva se spoznaja analizirala kao aktivnost uma. Proučavali su tehniku mišljenja i logika je bila glavna epistemološka disciplina.
2.U ovoj fazi metodologija postaje glavna epistemološka disciplina. Epistemologija proučava praktično i osjetilno iskustvo, povezanost osjećaja i razuma, tehnologije eksperimentalnog i eksperimentalnog istraživanja.
3. U ovoj fazi uzima se u obzir raznolikost temelja i metoda spoznaje, osnivaju se nove epistemološke škole: teorija implicitnog znanja, hermeneutika, fenomenologija, semiotika, scijentizam.
Spoznaja se odvija u dva oblika, koji se smatraju aspektima kognitivne aktivnosti: racionalnom i senzualnom.
Osjetna spoznaja je posljedica primanja informacija putem osjetila i živčanog sustava. Znanje u stvarnosti pohranjuje se i obrađuje u obliku vizualnih slika.
Racionalna spoznaja temelji se na apstraktnom logičkom mišljenju. Shvaćanje stvarnosti provodi se pomoću generaliziranih simboličkih znakovnih sredstava.
Kognitivna ljudska aktivnost uuglavnom se oslanja na sposobnost racionalnog znanja. Dok je čulno ljudsko znanje relativno slično znanju viših životinja. Operacije kao što su kombiniranje, razlikovanje, uspoređivanje podataka iste su za racionalnu i osjetilnu spoznaju.
Glavni oblici osjetilne spoznaje su percepcija, osjet i prezentacija.
Glavni oblici racionalnog znanja su prosudba, koncept, zaključak.
