Uzurpacija je pronevjera vlasti

Što je uzurpacija?“To je kad netko sebi prisvoji nešto što mu ne pripada”, uglas nam govore pravni i politološki rječnici. Koncept dolazi od riječi "hvatanje", "oduzimanje". Najčešće se pod tim pojmom misli na uzurpaciju vlasti. No, tijekom zaoštravanja različitih političkih sukoba, ova se riječ često koristi pogrešno, i to s obje strane sukoba. Pokušajmo razmotriti što točno treba razumjeti pod riječju "uzurpacija". Ovo je veoma važno.

Dodjela moći

To se najčešće naziva oduzimanjem dominacijezemlju takozvanim nelegitimnim sredstvima. To se može nazvati vojnim udarom, nezakonitim prisvajanjem vlasti od strane jedne osobe ili grupe ljudi. Događa se da uzurpacija može značiti i naizgled demokratske procese. Recimo, kada se u nekoj državi održavaju izbori, ali se održavaju nepošteno, netransparentno, uz brojne prekršaje i krivotvorine. Ponekad je to naziv za situaciju kada osoba ili ljudi koji imaju neke ovlasti nezakonito uzmu druge, veće, a zapravo ispadne da su prigrabili vlast koju nisu imali. Dakle, uzurpacija je prilično složen i višeznačan pojam. Međutim, kao i sve ostalo u politici.

Kakve uzurpatore poznajemo?

Ovaj izraz došao nam je iz latinskog jezika,jer je ovaj tip uspona na vlast bio karakterističan za rimske i bizantske careve. Tamošnji povjesničari nastojali su vladare podijeliti na one koji su na čelo države došli legalnim putem i uzurpatore. Ali zapravo, na popisu apsolutno legitimnih često nalazimo ljude koji su postali carevi nakon raznih vrsta državnih udara. Isto se može primijetiti iu slučaju rimskih papa. U teoriji, onaj tko je ubio svog prethodnika trebao bi se smatrati uzurpatorom. Ali to se ne događa uvijek.

I u slučaju kandidata za prijestolje kojimeđusobno borili, uzurpatorom se nije nazivao onaj koji je dobio vlast, već gubitnik. Ispada da je uzurpacija fenomen koji je teško definirati na jednom konkretnom primjeru. Među monarsima koji su na taj način došli na prijestolje povjesničari navode Katarinu Veliku, rusku caricu i slavnog vojskovođu Napoleona Prvog. Od recentnih političara možemo se prisjetiti generala Pinocheta.

Uzurpacija vlasti u Ukrajini

Sada je vrlo moderno govoriti o nelegitimnosti ipreuzimanje vlasti tijekom “Maidan revolucije”. Ali ovo je pitanje vrlo kontroverzno, ako ga pažljivo pogledate. Dakle, primjećuje se uzurpacija vlasti u ovoj zemlji ako pristupimo legalno. Počnimo s 2010., kada je tadašnji predsjednik Viktor Janukovič, zahvaljujući odlukama Ustavnog suda koje su bile u suprotnosti sa svim prethodnim odredbama, mogao dobiti mnogo više ovlasti nego bilo koji drugi čelnik u Ukrajini prije njega. Osim toga, njegova je stranka, zahvaljujući tužbama, uspjela smanjiti ulogu parlamenta, odnosno Vrhovne rade. To se zakonodavno tijelo postupno počelo pretvarati u formalnu strukturu, a ministri i predsjednik više nisu dolazili podnositi izvještaje, kako to zakon nalaže. Stoga oni koji o veljačkim događajima u Nezavisnosti kažu: “Uzurpacija je otimanje vlasti!” ne primjećuju da je parlamentu zemlje jednostavno vratio ovlasti koje su mu oduzete. Iako se njima ne služi baš vješto.

Uzurpacija vlasti u Rusiji

Zakonodavstvo zemlje izjednačava nezakonitopreuzimanje uprave je teško kazneno djelo. Rusija redovito održava izbore, a zadnjih desetljeća nije bilo državnih udara. Međutim, neki oporbeni političari, na primjer, pokojni Boris Berezovski, tvrdili su da se uzurpacija još uvijek događa u zemlji, jednostavno se skriva. Kao primjer obično se navodi nominacija i izbor Vladimira Putina za predsjednika Ruske Federacije po treći put. Protivnici političara to smatraju kršenjem temeljnog zakona Ruske Federacije. Mnogi ukazuju i na brojne prijevare i sustavne prekršaje koji su se dogodili u zemlji tijekom prošlih izbora. Ipak, vlast u Rusiji je priznata kao legitimna od strane većine zemalja svijeta.

Pa ipak, o kakvom je fenomenu riječ?

Kada uzmemo u obzir fenomen uzurpacije upovijesnom kontekstu, neizbježno razumijemo da sve ovisi o trenutnoj političkoj situaciji. Nerijetko se događa da se vlast preuzima nelegitimnim, nasilnim sredstvima. Ali tada uzurpator mijenja Ustav ili druge zakone, dajući pravne temelje svojoj vladavini. I nakon nekog vremena, on se zapravo smatra običnim legitimnim monarhom, osnivačem dinastije, predsjednikom ili drugim šefom države. Kao što kaže ironična pjesma, "pobuna ne može završiti uspjehom, inače ima drugo ime." Koji je kriterij legitimnosti takve vlasti? Uzurpacija ne znači uvijek dolazak na vlast državnim udarom. Isto se može dogoditi i nakon izbora. Ali ako se javno mnijenje slaže s takvim vođom ili skupinom ljudi koji su preuzeli vlast, prije ili kasnije će ih legitimirati. Ako ne, kako kažu, nećete moći dugo stajati sami na bajunetima.