Под классическим определением понятия "Demokratska država" se obično shvaća kao oblik vlasti, čija struktura i djelatnost odgovaraju volji naroda. Kod ove vrste vlasti općenito su priznata prava i slobode građana i općenito osobe općenito. Unatoč stagnaciji tog koncepta, skriva duboko značenje iza sebe, koje ponekad odstupa od stvarnog stanja u određenoj zemlji.
Često proglašena demokratskazbog određenih okolnosti država nije uvijek u stanju u potpunosti se pridržavati svojih načela, a ponekad se namjerno i namjerno izruguju. Čak i visoko razvijene moderne sile, koje preuzimaju (često jednostrano) dužnost održavanja demokracije u svijetu, ne uvijek strogo slijede načela koja štite u svojim unutarnjim političkim i vanjskim aktivnostima.
Ako pokušate napraviti ocjenu zemalja u kojimaznakovi demokratske države provode se potpunije i skladnije, tada aktivni globalni „nositelji demokracije“ zauzimaju daleko od prvih mjesta u njoj. Ostaje nada da će moć utemeljena na suverenitetu naroda biti progresivnija i održivija. Sama činjenica da demokratska država djeluje kao svojevrsno mjerilo za oblik vlasti u modernom društvu postavlja optimistično raspoloženje i nadahnjuje nadu u svijetlu budućnost "narodne vlasti". Stvaraju se zajednice civiliziranih sila, čija je svrha kolektivno održavanje demokratskih načela na međudržavnoj razini.
Ako pažljivo pogledate najčešćekao sinonimi koncepta, može se primijetiti da pravna, ustavna i demokratska država nije ista stvar. Uz svu semantičku blizinu ovih pojmova, svaki od njih odražava svoju stranu razvoja progresivnog upravljanja u zemlji.
Da demokratska država ne bi bilato je bio prazan zvuk koji je stvorio punopravno civilno društvo u zemlji. Želja vlasti za etatizmom je svedena na najmanju moguću mjeru, a granice njezine intervencije u duhovnom i gospodarskom životu moraju se strogo poštivati, osiguravajući slobodu kulture i poduzetništva. Glavna funkcija države koja se drži demokratskih normi je osiguranje javnih interesa, zaštita ljudskih i građanskih prava i sloboda mora biti bezuvjetna. Totalitarna je država potpuno suprotna od demokratske, to su dva međusobno isključiva pojma.
Obilje znakova demokratske državenajvažnije treba smatrati stvarnom predstavničkom demokracijom i maksimalnom razinom osiguranja prava i sloboda građana i pojedinaca. Predstavničkom se demokracijom podrazumijeva provedba načela demokracije kroz institucije koje imaju izbornu prirodu. Njihova zadaća je da zastupaju građane, imaju isključivo zakonsko pravo. Predstavnička tijela (oni su izabrana tijela lokalne samouprave, parlamenti) imaju pravo rješavati najvažnija pitanja ljudi od usvajanja proračuna i rješavanja teritorijalnih sporova do proglašenja rata i uvođenja izvanrednog i vanrednog stanja.
Ustavi raznih zemalja zastupnikuvlasti su dobile razne ovlasti. Među njima su zakonodavna vlast i donošenje proračuna najvažniji i obvezni. Predstavnička tijela ne kontroliraju uvijek izravno izvršnu vlast, slično je stanje samo u parlamentarnom obliku vlasti, ali im svaki sustav daje posebne ustavne ovlasti u ovom području. Najveća učinkovitost rada predstavničkih tijela ostvaruje se u suradnji s tijelima koja imaju izvršnu vlast. Istodobno se mora strogo poštivati uvjet nemiješanja izvršne vlasti u aktivnosti predstavničke institucije i nepostojanje konkurentske zakonodavne vlasti.
Osiguravanje građanskih i ljudskih prava isloboda je bitno obilježje demokratske države. Nepoštivanje upravo ovog načela često dovodi u sumnju demokratsku prirodu određene države. Puna provedba u praksi zakonskog minimuma, koji je deklariran temeljnim zakonom države, glavna je zadaća svih grana vlasti.
