Pitanje potrebe dokumentiranjaprava i odgovornosti djeteta, pojavile su se relativno nedavno. Društvo je tek u dvadesetom stoljeću shvatilo važnost borbe protiv iskorištavanja dječjeg rada, dječjeg ropstva, prostitucije maloljetnika i trgovine djecom. I konačno, 1924. godine usvojen je dokument koji u potpunosti pokriva postojeće probleme. Prije toga, prava i obveze djeteta razmatrali su se samo iz opće perspektive.
Posao završen
1924. godine Liga naroda usvojila je deklaraciju posvećenu "dječjim" problemima.
1946. godine osnovana je UNICEF-ova zaklada koja se temelji na mehanizmu za pomoć djeci širom svijeta.
1959. godinu obilježilo je usvajanje Deklaracije o pravima djece koja je odražavala osnovna prava i obveze djeteta u bilo kojoj zemlji.
Međutim, učinkoviti mehanizmi za zaštitu prava djeceDeklaracija nije opisala stanovništvo planeta, stoga je postalo potrebno izraditi novi dokument - Konvenciju o pravima djeteta. 20. studenog 1989. UN su ga usvojili.
Glavne odredbe
Prava i obveze djeteta nastaju odmah nakonnjegovo rođenje, ali njihova provedba postaje moguća tek kad odraste. Svake godine raste sposobnost djeteta da ostvari svoja prava i ispuni svoje odgovornosti. A do 18. godine postaje potpuno sposoban član društva. U kojoj dobi i na što dijete ima pravo i koju odgovornost može snositi?
Od rođenja dijete ima pravo:za državljanstvo, za prezime, ime i prezime, za obitelj, za poznavanje njihovih roditelja, za odgoj, brigu i zaštitu zakonskih prava i interesa roditelja (u njihovoj odsutnosti odgovornosti roditelja u odgoju djece dodjeljuju se osobe koje ih zamjenjuju), za svestrani razvoj, poštovanje, izražavanje mišljenja u rješavanju pitanja koja se tiču njegovih interesa, apeliranje na organe starateljstva.
S godinu i pol dana dijete ima pravo pohađati jaslice, a s tri godine - vrtić.
U dobi od šest godina, građanin ima pravo pohađati školu,zaključivati male transakcije na razini kućanstva, kao i dogovoriti se o raspolaganju osobnim sredstvima s roditeljima. Odgovornost skrbnika je u potpunosti zamijeniti roditelje ako su odsutni.
U dobi od osam godina dijete se već može pridružiti dječjim javnim organizacijama.
Desetogodišnji građanin ima sljedeća prava:
na vlastito mišljenje u rješavanju bilo kakvih problema u obitelji;
dati pristanak za promjenu prezimena ili imena, kao i za usvajanje ili vraćanje roditeljskih prava vlastitih roditelja;
odlučiti s kojim od roditelja želi živjeti nakon razvoda, ako se ne slažu;
da djeluje kao svjedok na bilo kojem sudskom ročištu.
U dobi od jedanaest godina dijete je već odgovorno za kršenje pravila javnog poretka i može biti smješteno u posebnu ustanovu za preodgoj.
Četrnaestogodišnji tinejdžer može samostalnoraspolagati svojim zaradjenim novcem, ima pravo promijeniti državljanstvo, obratiti se sudu, uz pristanak roditelja da vrši razne vrste transakcija, kao i davati novčane doprinose financijskim organizacijama i raspolagati njima. Građanin u dobi od 14 godina ima pravo dobiti putovnicu, u nekim slučajevima oženiti se i pronaći posao na jednostavnom poslu (do 4 sata dnevno) uz pristanak roditelja. U ovoj dobi tinejdžer je krivično odgovoran za posebno teška kaznena djela, a može biti protjeran iz obrazovne ustanove zbog prekršaja.
U dobi od 16 godina građanin može biti član JSC-a ilizadruga, može samostalno sklopiti ugovor o radu (pod povlaštenim uvjetima) ili se baviti poduzetničkom aktivnošću (u ovom slučaju proglašava se potpuno sposobnim), snosi kaznenu odgovornost za sve vrste kaznenih djela, ima pravo na brak.
U osamnaestoj godini osoba postaje punopravni građanin.
