Humanistička teorija osobnosti: u svakoj je osobi pozitivan početak

Sve do sredine 20. stoljeća vladalo je jasno uvjerenje da je osoba u početku opako, zlo stvorenje, a samo vanjski čimbenici (npr. odgoj) sputavaju njegove životinjske instinkte.

Međutim, morali su filozofi i psiholozipreispitati te ideje nakon dva rata, tijekom kojih se osoba uopće nije pokazala kao biće rastrgano instinktima. Brojni slučajevi herojstva, žrtvovanja u ime ideje, zemlje, osobe doveli su do rađanja humanističke teorije ličnosti. Njegovim se tvorcem smatra Abraham Maslow, koji je iznio postulat o inicijalno dobroj, duhovnoj osobi s urođenim duhovnim potrebama. Vanjski negativni čimbenici pomažu obuzdati te potrebe.

Samoaktualizacija

Glavni pojam koji koristi humanistička teorija osobnosti je koncept samoaktualizacije.

Razotkrivanje u procesu duhovnog i osobnograzvoj svog moralnog potencijala, osoba se aktualizira. To znači da prepoznaje svoje urođene potrebe, oslobađajući se ugnjetavanja negativnih vanjskih čimbenika, i nastoji ih zadovoljiti. Taj proces poboljšanja, približavanja svom "ja" naziva se samoaktualizacija. Humanistička teorija razvoja osobnosti smatra da osoba uvijek teži samoostvarenju zbog svojih urođenih potreba, a tom procesu nema kraja (budući da uvijek ima čemu težiti). Posljedično, osobnost neprestano teži progresivnom razvoju i neće moći dugo ostati u stanju mirovanja.

Teorija Ericha Fromma

Mnogi su zbunjeni kad to čujučovjek se promatra kao u početku pozitivno biće. Odakle tolika okrutnost, bijes i zločin? Humanistička teorija osobnosti smatra da i kod najokrutnijih ljudi postoje preduvjeti za samorazvoj, samo su te potrebe za njih blokirane negativnim društvenim uvjetima. Svaka osoba može početi ostvarivati ​​te potrebe u bilo kojoj fazi svog života.

S tim u vezi, ne može se ne spomenuti ime slavnogpsihoanalitičar Erich Fromm, koji je u osobi vidio želju za aktivnošću i ljubavlju. Frommova humanistička teorija osobnosti postavlja niz viših egzistencijalnih potreba koje pojedinac ima:

• potreba za brigom za nekoga (povezanost s drugima);
• potreba za stvaranjem (konstruktivno);
• težnja za sigurnošću, stabilnošću (potreba za potporom);
• potreba za svijesti o njihovoj posebnosti;
• potreba za okvirom objašnjenja;
• potreba za smislom života (neki predmet to mora postati).

Fromm je vjerovao da pritisak vanjskih čimbenikautapa te potrebe, uslijed čega se osoba ne ponaša kako želi. Ova kontradikcija uzrokuje snažan osobni sukob. Humanistička teorija osobnosti koju je iznio Fromm pokazuje kako se u čovjeku bore dvije suprotstavljene težnje: sačuvati svoj identitet i ne ostati izvan društva, ljudi. Ovdje racionalizacija priskače u pomoć pojedincu kada se samostalno odluči - povinovati se normama društva ili računati sa vlastitim potrebama.