Poznavanje osnova funkcioniranja državečesto pomaže u razumijevanju procesa ekonomske ili političke prirode koji se događaju u državi. U te su svrhe pravni učenjaci razvili i konsolidirali čitavu granu - državno pravo, koje se zauzvrat dijeli na domaće državno pravo, kao i na ustavno pravo stranih država.
Za otkrivanje koncepata i izvora ove pojave koriste se razni pristupi i, stoga, ima smisla razmotriti ih i identificirati najtačnije i najpotpunije.
Pojam ustavnog prava stranih zemalja
Prilikom ispitivanja svake grane prava, teoretičari to otkrivaju u tri glavna smjera: kao znanost, kao grana prava i kao znanstvena disciplina.
U svjetlu znanosti, može se zamisliti ustavnopravo stranih zemalja kao unija teorija, pretpostavki, hipoteza, statističkih podataka i rezultata njihove analize, koje su iznijeli ugledni znanstvenici, državnici. U tom je kontekstu ova pojava ispunjena doktrinom, zakonodavnim dokumentima koji određuju vrstu funkcioniranja prava i države.
Kako se znanstvena disciplina zalaže za ustavnupravo stranih zemalja neovisnim kurikulumom koji analizira trenutne institucije moći, gospodarstva i socijalne sfere u formiranom zakonodavstvu. Također može uključivati dominantne doktrine domaćih i stranih pravnika.
Kao grana prava ovaj se fenomen ne može razlikovati. Činjenica je da u biti dolazi do spajanja svih vannacionalnih grana državnog prava.
Prema tome, pojam ustavnog pravastrane zemlje pojavljuju se u obliku teze da je to skup doktrina i postojećih pravnih izvora koji imaju za cilj otkrivanje funkcioniranja zakonodavstva i države u određenoj zemlji, kao i izvlačenje općih trendova u razvoju državnog prava.
No za veće otkrivanje suštine ustavnog prava stranih država potrebno je razmotriti njegove izvore pravne regulacije.
Izvori ustavnog prava stranih zemalja
Za određeno vremensko razdoblje pravni učenjaci razlikuju tri vrste izvora: ustav (ili ustavni akti), osnovno zakonodavstvo zemlje i dodatni akti.
Na temelju samog imena koje smo smatralidiscipline, razumno je započeti proučavanje izvora iz Ustava. Ovaj je oblik skup normi koje uspostavljaju opći smjer razvoja države. Vrijedi napomenuti da Ustav može biti jedinstveni dokument, kvačica i skup akata (drugi naziv u tom pogledu su ustavni akti). Postoje i države u kojima je pojam Ustava zamijenjen vjerskim aktima. Primjer su Vatikan ili neke muslimanske zemlje u kojima je položaj islama posebno jak.
Glavno zakonodavstvo donosi se upažnja od god pojašnjava ustavne akte. Kao što je ranije spomenuto, Ustav samo postavlja smjer (s rijetkim iznimkama). A mehanizmi za provedbu i djelovanje objašnjavaju se redovitim zakonodavstvom. Za potpunije razumijevanje može se dati sljedeći primjer. Osnovni zakon države proklamira ljudsko pravo na slobodan izbor političke stranke. Kako se to pravo može ostvariti, objašnjava trenutno zakonodavstvo o izborima.
Izvori ustavnog prava stranih zemaljauključuju i dodatne radnje. Čini se da su državni uredi, lokalni pravni akti, doktrine priznatih pravnih teoretičara. Pitanje uključenja međunarodnih akata u njih je kontroverzno. To je moguće, ali pod uvjetom da je te dokumente zakonodavno tijelo zemlje usvojilo na propisani način.
Prema tome, ustavno pravo stranogzemlje u svom formiranju i razvoju djeluju s raznim normama, smještenim u obliku "piramide", čiji je vrhunac Ustav i ustavni akti.
Razumijevanje točaka otkrivenih u ovom članku,vezan uz državno pravo stranih država, pomaže u kretanju u različitim oblicima razvoja države i procesa koji se odvijaju u suvremenom svijetu.
