Car Ivan IV., Ujedinjujući ljude odane njemu,formirali novu vladu. To se zvalo "Izabrana Rada". U sastavu ove vlade bili su neki stari moskovski бояri i plemići koji su pokazali interes za uspon Moskve.
Aktivnosti "Izabranima je drago"
Politika nove vlade bila je usmjerena naprije svega o centralizaciji države, pomirenju interesa bojra, svećenstva i plemića. Početkom 1549. godine u palači Kremlja okupili su se predstavnici viših slojeva društva. Na tom "Vijeću za pomirenje" car je održao optužujući govor protiv bojnika. Ivan IV govorio je o činjenici da predstavnici viših slojeva zloupotrebljavaju svoj položaj i pozvao ih da ujedine svoje napore u jačanju Rusije. Sljedeći sastanci bili su posvećeni rješavanju najvažnijih pitanja države. U Rusiji tog razdoblja formirao se imensko-reprezentativni oblik monarhije.
Ivan 4. zakona o zakonu
Ovaj dokument postao je spomenik ruskog prava,prvi regulatorni pravni akt u povijesti Rusije. Zakon o Ivanu 4 usvojen je na prvom Zemskom Soboru, 1549. Dvije godine kasnije, 1551. godine, dokument je odobrio Stoglavi sobor, sazvan na inicijativu cara. Normativni pravni akt imao je, općenito, pro-državno usmjerenje. Donošenjem Zakona o zakonu Ivana IV. Pretpostavljeno je uklanjanje određenih privilegija knezova appanata i jačanje uloge središnjih pravnih tijela države. U dokumentu je prikupljeno stotinu članaka.
Ivanin zakon 4. Sadržaj: ograničenje lokalne vlasti
Aktivnosti volostela i guvernera bile sustavljeno je u određeni okvir: afere "vođenih razbojnika" prebačene su na radnike. To je proširilo granice reforme, koja je prethodno obuhvaćala samo sjeverne županije. Zakonik Ivana IV. Pravno je utemeljio promjene. Volosteli, guverneri i drugi vladari koje je kralj imenovao mjestima nisu mogli razmatrati slučajeve bez sudjelovanja predstavnika stanovništva. Izabrani su najbolji ljudi iz seljačke zajednice, glavar i dvor. Pored njih, svaka mjesna zajednica morala je imati i svog zemaljskog činovnika. Njegova nadležnost uključivala je vođenje poslova vološkog naroda. Kako je kažnjen Zakonom Ivana IV., Da bi bili prisutni u postupku, izabrani ljudi su se morali položiti zakletvom.
Socijalne reforme
Da se bolje ojača baza u zajednicidržavna vlast počela je proširiti prava predstavnika klase usluga. Tako je, na primjer, Zakonik Ivana IV zabranio prijelaz vojnika u porobljavanje. Pored toga, veliko se značenje pridavalo reguliranju odnosa ovisnih seljaka i feudalnih gospodara, Dan svetog Jurja pravno je uspostavljen. Na neki je način država pokušala proširiti seljačka prava. Ovisne osobe dobile su priliku sudjelovati u javnim poslovima, istragama, pravnim postupcima. U isto vrijeme, guverneri, ni tijekom razmatranja slučaja, ni prije njega, nisu mogli uhapsiti seljaka bez dozvole izabranih komunalnih poglavara, ljubiti muškarce i starješine. Zakonik Ivana IV dao je seljačkoj zajednici pravo polaganja poreza, nadzora reda i samouprave.
Nove prilike za seljake
Kodeks zakona potvrdio je pravo ovisnih ljudi naslobodan prolaz. U članku koji regulira ovo pravo jasno je navedeno da osim plaćanja za "prijevoz" i "starije osobe" nema drugih dužnosti. Drugim riječima, da bi izvršio slobodan prijelaz, seljak ne treba izvršavati nikakva obračuna s vlasnikom, osim navedenih plaćanja. Gospodar, sa svoje strane, nema pravo zadržavati ljude koji su platili ove dvije naknade. Zakonom je bilo zabranjeno prisilno pretvaranje seljaka u robove. Prijelaz je bio dopušten čak i ako je vlasnik platio sve dugove uzdržanih.
Sustav kažnjavanja stratifikacije
Zakonik Ivana IV osiguravao je zaštitu častičlanovi društva. Ali kazne za nečasnike bile su različite. Za uvredu seljaku plaćanje je bilo 1 rublje, naseljeni čovjek - 5, prvorazredni trgovac - 50, činovnik - 200, bojnik - 600. Žena je plaćena dvostruko više od muškarca istog ranga.
Razmatranje slučajeva i dokaza
Komplicirani postupak prije prihvaćanjazakonodavstvo moglo bi se riješiti dvobojem strana u sporu. Tko god je pobijedio na "terenu", shodno tome, smatrao se pobjednikom slučaja. Prema Zakonu zakona, ovaj način postupka bio je ograničen nizom uvjeta. Tako, na primjer, nije postojalo "polje" između "borca i neborca". Za potonje je uzeta bolesna, mlada ili starija osoba. Iznimke mogu biti slučajevi kada je i sam "neborac" izrazio želju za sudjelovanjem na terenu. Također je bilo dopušteno da u bitku umjesto sebe pošalje "najamnika". Treba reći da bi se "teren" prema Zakonu zakona mogao urediti ne samo za rješavanje spora, već i za utvrđivanje istinitosti iskaza svjedoka.
