Zašto je morska voda slana? Svatko od nas postavio je ovo pitanje barem jednom u životu (ili bolje rečeno, u djetinjstvu).
"Voda troši kamen." Ova je poslovica vrlo istinita. Na svijetu nema otapala jačeg od vode. Sposoban je erozije soli i kiselina, lako se nosi s kamenjem i ogromnim stijenama.
Kišni potoci ispiru najtvrđe kamenje i ispiru ih u vodu. Sol se akumulirajući u vodi čini gorko-slanom.
Ali zašto rijeke ostaju svježe?
Znanstvenici navode nekoliko razloga. Razmotrimo glavne teorije koje trenutno nude stručnjaci za proučavanje morske vode.
Zašto je morska voda slana? Prva teorija.
Sve nečistoće koje prije ili kasnije uđu u vodunaći se u morima i oceanima. Zašto je morska voda slana? Jer su i rijeke slane. Međutim, soli u njima je 70% manje nego u oceanu. Uređaji ga registriraju, a riječna voda ima svjež okus. Voda koja teče iz rijeka ulijeva se u ocean i tamo se nakupljaju soli. Proces traje više od dvije milijarde godina. Ovo je vrijeme više nego dovoljno da "zasolite" ogromnu količinu vode. Voda postupno isparava, kiši i vraća se u ocean. Soli i drugi elementi ostaju nepromijenjeni: ne isparavaju, već se samo nakupljaju.
Dobra potvrda ove teorije su jezera koja nemaju otjecanje: ona su također slana.
Primjerice, voda Mrtvog mora (u biti, ovo je ogromno zatvoreno jezero) sadrži takvu količinu soli da bilo koje tijelo potisne na površinu.
Takva teorija koja objašnjava zašto voda u moruslana, ima jedan značajan nedostatak. Ne uzima se u obzir da riječna voda sadrži uglavnom soli ugljične kiseline, a morska sadrži natrijev klorid (običnu sol).
Zašto je morska voda slana? Druga teorija.
Prema njezinim riječima, u početku voda u oceanu nije bilaslano i kiselo. Zašto? Jer tijekom rođenja Zemlje atmosfera je doslovno zakipjela. Vulkani su u njega "bacili" mnoge kemijske elemente, a padale su i kisele kiše. Sve se to smjestilo na dnu novorođenih oceana, čineći ga kiselim. Postepeno su rijeke u ocean prenijele erodirane stijene koje su reagirale s kiselinom. Kao rezultat toga, pustile su se soli, što je vodu učinilo slanom. Također su dodijeljeni karbonati, ali su ih vrlo aktivno koristile i koriste ih morske životinje, koje uz njihovu pomoć grade školjke, kosture i školjke.
Davno se proces stabilizirao, ali voda u morima ostala je slana. Tako ostaje i danas.
Obje se teorije odvijaju, ali niti jedna od njih ne objašnjava točno zašto se voda u moru i rijekama razlikuje. Ponegdje se te hipoteze međusobno nadopunjuju, a negdje opovrgavaju.
Možda će se vrlo brzo pojaviti nova teorija koja će dati iscrpan odgovor na pitanje od interesa za sve ljude na Zemlji.