Djelatnost svakog poduzeća je obveznaje povezana s korištenjem dugotrajne imovine, poput opreme, strojeva, zgrada, automobila, kao i razne nematerijalne imovine, koja se također može smatrati dugotrajnom imovinom. Revizija dugotrajne imovine u poduzeću prije ili kasnije je neophodna, jer će i najbolji računovođa, koristeći najsuvremenija tehnička sredstva za rad s računovodstvom, zasigurno napraviti neke pogreške koje mogu dovesti do prilično značajnog iskrivljenja rezultata financijskih izvještaja. . Štoviše, pogreška se može uvući u bilo koju od faza računovodstva: to može biti i izvršenje primarnih dokumenata, i evidentiranje poslovne transakcije u registrima, i prikaz podataka u knjizi i, kao rezultat, u financijska izvješća. Zato su revizorski postupci prijeko potrebni, jer vode poboljšanju računovodstvenog sustava tvrtke.
Treba napomenuti da među revizijskim postupcimarevizija dugotrajne imovine daleko je od jedine vrste provjere. Postoje mnogi drugi revizijski postupci. To uključuje reviziju potraživanja i obaveza, reviziju zaliha, reviziju uloženog kapitala. Najvažnija od vrsta revizije je revizija financijskih rezultata organizacije - zahvaljujući ovoj vrsti revizije, uprava tvrtke pouzdano zna je li bilo prekršaja u sastavljanju financijskih izvještaja i utvrđivanju financijskog rezultata. rada poduzeća za određeno razdoblje. Ako nisu utvrđeni značajniji prekršaji i pogreške, to znači da su svi porezi, dividende dioničarima plaćeni uredno, te da se društvo može nastaviti razvijati u smjeru u kojem je planiralo.
Revizija dugotrajne imovine sastoji se od nekolikofaze - planiranje revizije, sklapanje ugovora o reviziji, izrada programa revizije, stvarno provođenje postupaka provjere i donošenje zaključka na temelju primljenih informacija. Da biste dobili potrebne informacije, potrebno je provjeriti usklađenost OS objekata sa sljedećim kriterijima:
Postojanje – ovaj kriterij to značirevizor se mora osobno uvjeriti da OS objekt naveden u dokumentima, bilo da se radi o stroju, zgradi ili automobilu, stvarno postoji u obliku i stanju u kojem prolazi prema dokumentaciji. Da bi to učinio, revizor treba napraviti inventuru objekata OS-a, pri čemu osobno provjeri postojanje svih OS evidentiranih u dokumentaciji.
Vlasništvo je još jedan kritičan kriterij.Inspektor mora utvrditi ima li tvrtka stvarno vlasništvo nad dugotrajnom imovinom koja je navedena u bilanci, za što provjerava primarne dokumente i uvjete isporuke dugotrajne imovine.
Treći i, možda, najvažniji kriterij je procjena.Revizija dugotrajne imovine nemoguća je bez provjere ispravnosti vrednovanja dugotrajne imovine i amortizacije. Inspektor je dužan paziti da način obračuna amortizacije odgovara onom koji je izabran u nalogu o računovodstvenoj politici, te da se svi obračuni izvrše matematički ispravno.
Nakon završene revizije nekretnina, postrojenja i opreme,inspektor donosi zaključak o stanju u poduzeću koji, ovisno o utvrđivanju raznih vrsta prekršaja, može biti pozitivan, s rezervom pozitivan ili negativan ako utvrđene povrede mogu značajno narušiti daljnji prikaz financijskog stanja poduzeća u izvješćivanju.
Redovite revizije dugotrajne imovine osigurat će izostanak bilo kakvih računovodstvenih prekršaja, što znači da će šefu tvrtke dugi niz godina imati srca i glavobolje.
