Kroz dvadeseto stoljeće nosači avionasu bili simbol agresije, nisu se uvijek pretvarale u vojni sukob i ponekad su se sastojale od pokazivanja sile. Tako se ulični pljačkaš, držeći u desnoj ruci tešku polugu, a u lijevoj ciglu, pristojno nudi da potonjeg kupi za paušal.
Zadržavanje moćnih pomorskih snaga za siromašnedržave si to ne mogu priuštiti. Trošak nosača zrakoplova danas u usporedivim cijenama iznosi 10-15 milijardi dolara, a njegova izgradnja podrazumijeva dodatne proračunske troškove za održavanje tehničkog stanja i borbene sposobnosti koji su godišnje usporedivi s tim iznosom. Nije ni čudo što kažu da je najbolji način da unište neprijatelja ako mu se pokloni moćan ratni brod.
Uspješne vojne operacije su izuzetnoteško bez postizanja zračne superiornosti. Ratovi poslijeratnih desetljeća (Koreja, Vijetnam, Falklandski otoci) nisu prošli bez plutajućih zračnih baza koje su letele u blizini žarišta sukoba, osiguravajući prisutnost stotina zrakoplova u zračnom prostoru.
Prijepor oko toga koliko je potrebno nosača zrakoplovaRusija traje još od sovjetskih vremena. Protivnici u njima podijeljeni su u dvije glavne skupine, konvencionalno nazvane "golubovi" i "jastrebovi". Prvi zagovaraju načelo dostatnosti, odnosno minimiziranje vojnih izdataka, dok drugi zagovaraju adekvatan i praktički simetričan odgovor na bilo koji izazov.
Sovjetska ekonomija, u smislu svoje učinkovitosti, nijeizdržao je konkurenciju s proizvodnim kapacitetima glavnog konkurenta, Sjedinjenih Država, pa se nije došlo do izgradnje desetak nosača zrakoplova na nuklearni pogon. U 1970-ima svaki od ovih nosača aviona koštao je američke porezne obveznike oko milijardu dolara. Ipak, tijekom 80-ih godina u Nikolaevu su postavljeni teški krstaši Varjag i Tbilisi koji su na svojim letačkim palubama mogli primiti pedeset modernih višenamjenskih nadzvučnih zrakoplova, koji po tehničkim karakteristikama nisu inferiorni od Hornetsa i F-16. Fantomi. Nakon raspada SSSR-a postavilo se pitanje trebaju li Rusiji ti nosači aviona i, općenito, što s njima učiniti.
Donesena je Salomonova odluka.Naručeni brod "Tbilisi" zapovjedništvo Crnomorske flote prebacilo je na Sjevernu flotu, gdje uspješno obavlja vojnu službu pod imenom "Admiral Kuznjecov", a nedovršeni "Varjag" ostao je hrđav u brodogradilištima u Nikolajevu dok nije prodao u Kinu po cijeni staro željezo.
Devastacija i potpuni ekonomski pad devedesetihgodine navele su zapadne analitičare na pomisao da Rusija više neće moći polagati ulogu supersile. Čini se da je scenarij podjele zemlje i uspostavljanja potpune kontrole nad njom sasvim moguć. Međutim, u nekom trenutku stvari nisu išle po planu. Ono što se naziva, previdimo ...
Isplata vanjskih dugova i donošenje zaključakao opasnosti od zanemarivanja sigurnosti na primjeru drugih država, vodstvo zemlje počelo je jačati svoje obrambene sposobnosti, ne zanemarujući rusku mornaricu. U prvoj fazi nosači aviona nisu namjeravali graditi, usredotočujući se na glavnu udarnu silu - podmorsku flotu.
U međuvremenu, vojne doktrine mnogih državasu se značajno promijenili. Kina i Indija - zemlje koje nitko ne može kriviti za neokolonijalizam - unatoč tome počele su se truditi stvoriti vlastite punopravne flote uz zračnu potporu. Italija i Španjolska također su nabavile, iako male, nosače zrakoplova. Francuska posjeduje punopravni brod ove klase, štoviše, s nuklearnom elektranom. Zašto zemljama treba takvo oružje koje ne traži vojno oduzimanje stranih teritorija i mogu li biti potrebni ruski nosači zrakoplova?
Pitanje je prilično retoričko.Teško je izvršiti vojni pritisak na savezničku državu daleko od naših obala ako se na njenim obalama pojave ruski nosači zrakoplova. Uz održavanje vojnog pariteta, svaka velesila ima i ekonomske interese, čija se obrana može pojaviti u onim regijama kojih se danas informativni portali ni ne sjećaju. Posjedovanje punopravne flote sposobne za rješavanje bilo kakvih borbenih zadataka na udaljenim mjestima nije samo pitanje nacionalnog prestiža i vojne potrebe, već i ekonomske izvodljivosti.
Očigledno, novi nosači aviona ruske mornariceprimit će, međutim, ovaj se događaj ne bi trebao očekivati u sljedećem desetljeću. Brod ove klase ne samo da je skup sam po sebi, već mu je potrebna odgovarajuća infrastruktura. Najvjerojatnije će graditi punopravne brodove koji nose zrakoplove s nuklearnom elektranom, deplasmanom od preko 100 tisuća tona, gotovo neograničenim dometom i dugoročnom autonomijom. Možda će ih biti manje od Sjedinjenih Država, ali sasvim dovoljno da se ruski saveznici nikoga ne boje.
