Kazneni zakon iz 1960. bio je jedan od najvećihpoštenih i konkretnih akata donesenih u ovoj branši tijekom cijelog razdoblja njenog postojanja. U tom razdoblju najčešća radnja bila je radnja iz čl. 206 Kaznenog zakona RSFSR-a. Naime, huliganizam, koji je imao nekoliko varijanti očitovanja u vanjskom okruženju i shodno tome zahtijevao regulaciju vlasti.
Huliganstvo. Kaznenog zakona RSFSR-a
Teoretičari se često susreću sproblemi ispravne definicije ovog čina. Svaki zakon na svoj način tumači pojam ovog zločina, njegovu objektivnu stranu. Sama bit ostaje nepromijenjena, ali se ne dobiva uvijek jasno i konkretno objašnjenje značenja. Međutim, Kazneni zakon RSFSR-a iz 1960. uspostavlja prilično jednostavan i jasan koncept.
Huliganstvo je uvijek negativno i ravnomjernoprkosno ponašanje, koje se izražava u otvorenom nepoštivanju društva i sadrži radnje koje krše utvrđeni poredak. Razjašnjenje neprimjerenog odnosa prema društvu jednako je važno kao i pitanje donesenih pravila, budući da su ti kriteriji ili čak uvjeti ovog kaznenog djela osnovni i pomažu u određivanju njegovog sastava koji, kao što znate, sadrži četiri obvezna elementa.
Objektivna strana
Dotični članak implicira da jestmogu postojati bilo kakve radnje usmjerene na bilo kakvo kršenje poretka uspostavljenog u društvu. U svom pojavljivanju moraju pokazati jasno nepoštivanje društva. Na ovaj ili onaj način, ne vrijeđaju jednu osobu, već cijelu skupinu ljudi, što je obvezno za kvalifikaciju.
Zločini protiv javne sigurnosti, ito je upravo ono što je huliganizam, uvijek pogađa interese nekoliko društvenih skupina. 1960. godine, kao i kasnije, ovakva manifestacija bila je vrlo česta, kriminalci su na razne načine pokušavali iskazati svoje nepoštovanje zbog neslaganja s nekim od temelja društva.
Dakle, u kakvim radnjama možehuliganstvo? Za razliku od Kaznenog zakona Ruske Federacije, zakon iz 1960. dopuštao je takvo ponašanje, koje sada možda čak i ne predstavlja huliganizam. Moglo je biti psovka, oštećenje imovine, čak i prijetnja nasiljem, nerijetko je bilo slučajeva upotrebe bilo kakvog oružja, kao i uznemiravanja koje vrijeđa građane.
Predmet kaznenog djela iz čl. 206 Kaznenog zakona RSFSR-a
Odnosi članova društva koji pate odizvršenje ovog ili onog djela je predmet kaznenog djela. Huliganizam je vrsta kaznenog djela protiv javne sigurnosti i reda. Građani, njihovi interesi i slobode, kao cjelina, uvijek pate od ovog čina, bez obzira na povijesnu fazu, bilo da se radi o sovjetskom razdoblju ili sadašnjosti.
Osim javne sigurnosti, obojeobveznog obilježja, odnosno predmeta, mogu postojati neobavezna obilježja, što se vrlo često nalazi u sastavu danog kaznenog djela. Obično su agencije za provođenje zakona privedene zbog huliganizma, bilježeći činjenicu nepoštovanja i opasnog ponašanja, ali često su postojale izjave žrtava, prisutnost predmeta, na primjer, oštećena imovina, što su neobavezni znakovi predmeta.
Subjektivni znakovi
Predmetna i subjektivna strana svakepočinjeni zločin važni su dijelovi njegovog sastava. U slučaju huliganizma, prvi ima posebne značajke. Opća dob za kaznenu odgovornost prema Zakonu iz 1960. je šesnaest godina. Uz činjenicu huliganizma, ovo pravilo ostaje nepromijenjeno, osim u slučajevima kada je počinjeno zlonamjerno, odnosno s određenim kvalifikacijskim obilježjem.
Sukladno tome, čl.206 Kaznenog zakona RSFSR-a bilježe tri komponente: jednostavan zločin, sitno i zlonamjerno huliganstvo - otegotna osobina sadržana u drugom dijelu članka koji se razmatra. Tada, samo za djelo počinjeno u skladu s ovim dijelom članka, odgovornost dolazi od četrnaest, a ne od šesnaest godina.
S subjektivne strane, tjodnos zločinca prema onome što radi, krivnja uvijek mora biti prisutna, ona je obavezna za kvalifikaciju. U huliganizmu, osoba s izravnom namjerom čini radnje koje narušavaju javni red, zadiru u sigurnost i odražavaju jasno nepoštivanje društva.
Druge vrste kompozicija
Umjetnost.206. Kaznenog zakona RSFSR-a podrazumijevaju dva korpusa delikta, koji otežavaju i, naprotiv, umanjuju kaznu. Prvi od njih je zlonamjerno huliganstvo. Ova opcija je podrazumijevala izniman cinizam u postupcima kriminalca, otpor predstavnicima vlasti, pa čak i korištenje bilo kakvih predmeta kao oružja. Uključuje i počinjenje djela od strane osobe koja je ranije osuđivana, odnosno recidivista.
Druga postava, fiksirana već u trećem dijeluUmjetnost. 206 Kaznenog zakona RSFSR-a - sitni huliganizam. Nosi nisku kaznu i ne smatra se otegotnom. Većinom se ova kompozicija koristila u slučajevima uličnih, ne baš masovnih nereda. Tučnjave su bile posebno raširene među mladim stanovništvom zemlje, koje su raspršili službenici za provođenje zakona.
Odgovornost za huliganizam prema Kaznenom zakonu RSFSR-a
Sankcije predviđene člankom 206. Krivičnog zakona RSFSR-a,su vrlo raznolike, a neke od njih nema u zakonu sadašnjeg vremena. Takva je kazna u to vrijeme bila vrlo raširena javna kritika, koja se danas ne spominje. Ova vrsta sankcije bila je predviđena i za huliganizam, ali samo u slučajevima jednostavnog tipa, odnosno prema dijelu prvog članka Krivičnog zakona RSFSR-a koji se razmatra.
Pored takve kazne kao javnacenzuru, zakon je uključivao i novčanu kaznu, popravni rad, pa čak i zatvor. Najviša kazna u skladu s člankom 206. je pet godina zatvora za zlonamjerno huliganstvo. Ovo je najteža kazna prema ovom standardu. Postojao je i sastav koji uopće nije predviđao ovu vrstu mjere, odnosno sitno huliganstvo, sadržano u trećem dijelu članka 206. Kaznenog zakona RSFSR-a.
