Izuzetno je važno da svaka osoba osjeća sebeslobodan i neovisan o vanjskim okolnostima i od drugih ljudi. Međutim, uopće nije lako shvatiti postoji li istinska sloboda ili su sve naše akcije potrebne.
Sloboda i nužnost. Pojmovi i kategorije
Mnogi ljudi misle da je sloboda prilikauvijek radite i postupite kako želite, slijedite svoje želje i ne ovisite o tuđim mišljenjima. Međutim, takav pristup definiciji slobode u stvarnom životu doveo bi do proizvoljnosti i kršenja prava drugih ljudi. Zbog toga se u filozofiji ističe pojam nužnosti.
Nužnost je neki životokolnosti koje ograničavaju slobodu i prisiljavaju osobu da djeluje prema zdravom razumu i prihvaćenim u društvenim normama. Nužnost ponekad proturječi našim željama, međutim, razmišljajući o posljedicama naših postupaka, prisiljeni smo ograničiti svoju slobodu. Sloboda i potreba za ljudskom aktivnošću su kategorije filozofije, čiji je odnos predmet rasprave među mnogim znanstvenicima.
Postoji li apsolutna sloboda
Potpuna sloboda podrazumijeva mogućnost čovjekaučiniti apsolutno sve što želi, bez obzira da li će njegovi postupci nekome naštetiti ili nanijeti neugodnosti. Kad bi svatko mogao postupiti u skladu sa svojim željama, ne razmišljajući o posljedicama za druge ljude, u svijetu bi zavladao potpuni haos. Na primjer, ako bi osoba željela imati isti telefon kao i kolega, koji ima potpunu slobodu, jednostavno bi mogao doći i uzeti ga.
Zato je društvo postalo izvjesnopravila i propisi koji ograničavaju dopuštenost. U suvremenom svijetu sloboda u ljudskoj djelatnosti regulirana je, prije svega, zakonom. Postoje i druge norme koje utječu na ponašanje ljudi, poput etiketa i podređenosti. Takvo ograničenje slobode djelovanja daje čovjeku uvjerenje da drugi neće povrijediti njegova prava.
Odnos slobode i nužnosti
U filozofiji se dugo vodi rasprava o tome kako su sloboda i potreba za ljudskom aktivnošću međusobno povezane. Da li se ti pojmovi međusobno suprotstavljaju ili su, obrnuto, nerazdvojni.
Sloboda i potreba za ljudskimaktivnosti neki znanstvenici smatraju međusobno isključivim pojmovima. S gledišta pristaša teorije idealizma, sloboda može postojati samo u uvjetima u kojima je bilo tko neograničen. Prema njihovom mišljenju, bilo kakve zabrane onemogućavaju čovjeku da shvati i procijeni moralne posljedice svojih postupaka.
Zagovornici mehaničkog determinizma, nasuprot tome,smatraju da su svi događaji i radnje u ljudskom životu uzrokovani vanjskom potrebom. Oni u potpunosti negiraju postojanje slobodne volje i definiraju potrebu kao apsolutni i objektivni koncept. Po njihovom mišljenju, sve radnje koje su počinili ljudi ne ovise o njihovim željama i namjerno su unaprijed određene.
Znanstveni pristup
S znanstvene perspektive, slobodu ipotreba za ljudskom aktivnošću usko je povezana. Sloboda se definira kao poznata nužnost. Osoba nije u mogućnosti utjecati na objektivne uvjete svoje aktivnosti, međutim, može odabrati cilj i načine za ostvarenje. Dakle, sloboda u ljudskoj aktivnosti prilika je za informirani izbor. Odnosno, donijeti ovu ili onu odluku.
Sloboda i potreba za ljudskimaktivnosti ne mogu postojati jedna bez druge. U našem se životu sloboda očituje kao stalna sloboda izbora, dok je nužnost prisutna kao objektivne okolnosti u kojima je osoba prisiljena djelovati.
Sloboda izbora u svakodnevnom životu
Svakog dana osobi se pruža prilikaizabrati. Gotovo svake minute donosimo odluke u korist jedne ili druge mogućnosti: ustati rano ujutro ili duže spavati, pojesti nešto prigodno za doručak ili popiti čaj, otići na posao pješice ili voziti se automobilom. Istodobno, vanjske okolnosti ne utječu na naš izbor - osoba se vodi isključivo osobnim uvjerenjima i sklonostima.
Sloboda je uvijek relativan pojam.Ovisno o specifičnim uvjetima, osoba može imati slobodu ili je izgubiti. Stupanj manifestacije također je uvijek različit. U nekim okolnostima, osoba može birati ciljeve i sredstva za njihovo postizanje, u drugim - sloboda se sastoji samo u izboru načina prilagođavanja stvarnosti.
Veza do napretka
U stara vremena ljudi su imali lijepoograničena sloboda. Potreba za ljudskom aktivnošću nije uvijek bila prepoznata. Ljudi su ovisili o prirodi, tajne koje ljudski um nije mogao shvatiti. Postojala je takozvana nepoznata potreba. Čovjek nije bio slobodan, dugo je ostao rob, slijepo se pridržavajući zakona prirode.
Kako se znanost razvijala, ljudi su pronašli odgovoremnogo pitanja. Fenomen koji je prije bio božanski za čovjeka dobio je logično objašnjenje. Ljudski postupci postali su smisleni, a uzročno-posljedični odnosi omogućili su spoznaju potrebe za određenim radnjama. Što je napredak društva veći, osoba postaje slobodnija u njemu. U modernom svijetu u razvijenim zemljama granica slobode pojedinca su samo prava drugih ljudi.
