Prilično veliko kopno, drugonakon Euroazije smatra se Afrika. Nalazi se na istočnoj hemisferi i zauzima petinu ukupne površine. Sa svih strana kontinent ispire vodom: na zapadu - Atlantski ocean, na istoku - Crvenim i Indijskim oceanom, na sjeveru - Sredozemnim morem, a Sueški kanal razdvaja ga od Azije. Ovo je ogroman broj naroda i plemena, kultura i vjerovanja.
Više od pedeset afričkih zemaljamale i velike, smještene na teritoriju ovog kontinenta, donedavno su bile dio europskih zemalja, poput njihovih kolonija. I tek od 60-ih, zemlje Afrike, plemena i narodi koji žive u njima, sami su počeli upravljati vlastitim državama. Ali vezane godine nisu bile uzalud. Strane države nisu bile zainteresirane za obuku i razvoj naroda i teritorija njihovih kolonija, još su više dijelile narode ovog kontinenta, prisiljavajući ih da se bore jedni protiv drugih, pa je posvuda vladalo siromaštvo i nepismenost, a granice nekih država podijelile su narode u dva zaraćena tabora. Afričke su države još uvijek zaglavile u razvoju zbog nedostatka kvalificiranih stručnjaka. U Africi mnoga obližnja plemena govore različitim jezicima i imaju različite religije. Netolerantan odnos bijele populacije prema crncima otežao je razvoj i tehnološki napredak. Na primjer, mnoge se zemlje u Africi još uvijek bore s tim problemom, poput Somalije, Sudana, Ruande.
Ali već u 90-ima, kada je Nelson Mandela, koji je demokratski izabran, postao predsjednik Južnoafričke Republike, štoviše, crnac, sve su afričke države ugledale "svjetlo na kraju tunela".
A ipak, svoju nacionalnu kulturu, tradiciju,uslijed kolonizacije pretrpio je snažne promjene. Arapi i Europljani imali su poseban utjecaj na afričke zemlje. Prema tome, Egipat, Magreb i ostale zemlje sjevernog dijela afričkog kontinenta više se suočavaju s arapskom kulturom i prihvaćaju je. Afričke države smještene na zapadnoj obali, Madagaskar, Zanzibar i Mauricijus pridružuju im se u tome.
Na ostatku kontinenta europski utjecaj je češći. Štoviše, takva afrička država kao Južna Afrika prihvatila je engleski smjer razvoja. Namibija joj se ubrzo pridružila.
Rusija je dugo imala diplomatske odnose s Afrikom, čak i pod Katarinom II., Uspostavljeni su s Marokom, a krajem 19. stoljeća s Etiopijom.
Afrika je bogata svojom bajkovitom prirodom,kombinirajući divlju vegetaciju i beskrajnu pustinju. Također, ljudi koji nastanjuju kontinent ispovijedaju sunitski islam na sjeveru, kršćanstvo, islam i lokalne religije u tropskoj Africi, a katoličko i protestantsko kršćanstvo, kao i judaizam, u južnoj Africi.
Jedinstveni povijesni spomenici prvih civilizacijaprivlače mnogo turista iz različitih zemalja u Afriku, pa je ova vrsta poslovanja već prilično razvijena ovdje, mada više u pograničnim zemljama, jer na mnogim mjestima vrlo gusti gustini vegetacije i životinje koje tamo žive blokiraju put.
