Fašizam u Njemačkoj: porijeklo i značaj moderne civilizacije

Fašizam u Njemačkoj iznjedrio je najvećeprocesi svjetskog razvoja u XX. stoljeću. Raspoređivanje mizantropske politike Adolfa Hitlera, postojanje koncentracijskih logora, holokaust, najznačajniji i najstravičniji rat u povijesti čovječanstva - sve je to prisililo modernu civilizaciju da napravi oštar zaokret, preispita postojeće vrijednosti i ideje o budući razvoj.

Zanimljivo je da je upravo fašizam u Njemačkoj izazvao tako značajan odjek u svijesti svjetske zajednice. Radikalno u njihovoj

akcije i konzervativno političko krilo,koja je postojala u prvoj polovici 20. stoljeća u ogromnoj većini europskih zemalja, poprimila je tako ružan oblik upravo u Njemačkoj - zemlji koja je stoljećima bila, ako ne i glavno, onda jedno od glavnih kulturnih središta europske kulture . Zemlja koja je svijetu dala Humboldta, Gutenberga, Schillera, Nietzschea i mnoge druge zvijezde prve veličine. Razlozi za ovu pozornost daleko nadilaze činjenicu da je Treći Reich bio najmoćniji suparnik savezničkih država. Na kraju su im suparnici bile i fašistička Italija, Mađarska, Rumunjska, Bugarska. Za to je postojao još jedan važan razlog. Moguće je dugo nabrajati obilježja fašizma u Njemačkoj na polju ekonomije i državne strukture. Navedi njegove razlike od, na primjer, talijanskog modela. Međutim, najvažniji čimbenik koji je izdvojio fašizam u Njemačkoj bio je apsolutizacija koncentriranih i fanatičnih ideja rasizma, nacionalizma i antisemitizma u javnoj politici.

Isti Fracisco Franco, trošeći u svomiznese totalitarnu politiku, ali bez pokazivanja agresije u vanjskoj politici i bez prelaska granice u represiji i ugnjetavanju unutar države (iako su se odvijale u odnosu na oporbeno nastrojene građane i nacionalne manjine - posebno Baske), sretno je umro prirodnom prirodom smrt već u

1975. godine.Salazarov režim u Portugalu također je postojao do 1970-ih. Ali fašizam u Njemačkoj pokazao je da je nemoguće s njim izaći na kraj. Treći je Reich morao ili ostvariti svoju načelnu ideju o zauzimanju golemih životnih prostora, ili biti uništen. Izazvavši toliko razmišljanja kod cijele svjetske civilizacije, nacionalsocijalizam je izazvao još dublje procese u samoj Njemačkoj.

Prva poslijeratna desetljeća bila su za zemljunajteža faza u kulturnom i psihološkom smislu. Povijest fašizma u Njemačkoj postala je glavna tema. Nešto slično onome što je povijest CPSU-a bila za Sovjetski Savez. Ali ako je kod nas povijest stranke postala više državna religija, tada je glavna tema njemačke historiografije pitanje zašto se to dogodilo. Napokon, nacionalsocijalisti su na vlast došli ne samo nakon ekonomske krize Weimarske Republike. Njihove ideje doista su donekle odjeknule u srcima Nijemaca. A ideje Adolfa Hitlera o svijetu oko sebe oblikovale su se ne samo tako, već na mnogo načina i ispod

utjecaj javnih osjećaja: isti antisemitizam, nacionalizam, romansa pruskog, popularne teorije protunjemačkih zavjera, u kojima su, naravno, Židovi igrali glavnu ulogu, i tako dalje.

Judofobične i militarističke političke snagebili uobičajeni i u Austro-Ugarskoj do 1918. i u weimarskoj Njemačkoj. A još je češća bila želja gotovo svih politički aktivnih društvenih snaga da unište umotvorinu Philipa Scheidemanna i Friedricha Eberta. Napisane su stotine svezaka o tome zašto je sve ispalo ovako, zašto je to dovelo do tako strašnih rezultata. Izvori njemačkog fašizma bili su posvuda: u ideologiji koju je postavila "željezna" Pruska Bismarck, u pretjeranom ponižavanju Nijemaca Versajskim ugovorom, srednjovjekovnom kršćanstvu, u reformaciji Martina Luthera, konačno, u samom mentalitetu i prirodni karakter Nijemaca sa njihovom žeđi za disciplinom, marševima i snažnim vođom.