Prošlo je 147 godina, a Rusi su još uvijeksjetite se godine 1867. neljubaznom riječju. Tko je tada vladao u Rusiji? Tko je donio tako kratkovidnu odluku poput prodaje mineralima i zlatom bogatog poluotoka Aljaske? Kako je moglo biti tako nemarno raspolagati bogatstvom zemlje? Pitanja je bilo puno, ali se odgovori na njih pojavljuju tek s godinama, jer oko ovog slučaja ima mnogo glasina i nagađanja. Prema nekim izvještajima, Aljaska nije prodana, već samo iznajmljena, ali ju je zaboravio vratiti, prema drugima, teritorij je Amerikancima dala Katarina II Velika, prema trećima, brod na kojem se prevozilo zlato iz Amerike potonuo, dokumenti su nestali, pa je posao moguće smatrati nevažećim. Ali kako je to zapravo bilo?
Rusi su otkrili teritorij
Za Aljasku su prvi put saznali 1732. zahvaljujućimarinci M. Gvozdev i I. Fedorov, no službenim datumom otvaranja poluotoka smatra se 1841., budući da je tada kapetan A. Chirikov registrirao teritorij. Rusko Carstvo nije bilo zainteresirano za ovo zemljište, jer je bilo nenaseljeno, nalazilo se daleko i do njega je bilo teško doći. Aljaskom su aktivno ovladali ruski trgovci koji su kupovali krzna od lokalnog stanovništva, nešto kasnije su se bavili komercijalnim rudarenjem i istraživanjem minerala, a to se nastavilo do 1867. Tko je u to vrijeme vladao u Rusiji? Aleksandar II je držao uzde vlasti u svojim rukama, ali je car imao mnogo problema i bez poluotoka, pa su uglavnom trgovci, zajedno s američkim gospodarstvenicima, stvorili vlastitu tvrtku za vađenje resursa. Na Aljasci su kopali ugljen, dobavljali led i tuljan u Sjedinjene Države.
Odluka o prodaji poluotoka
1867. bila je prekretnica u povijesti Rusije, tada je njezin teritorij smanjen za 1,5 milijuna km2... Knez Konstantin Nikolajevič Romanov, bratCar, preporučio je kralju da se riješi Aljaske. Na poluotoku su otkriveni minerali, kao i nalazišta zlata. Mnogi izvori govore o neznanju ruske strane o resursima teritorija, ali to nije tako. Car je dobro znao koliko je Aljaska bogata, a bojao se i napada Britanaca, jer se nije imao čime braniti. Aleksandar II naredio je pregovore s prijateljskim Sjedinjenim Državama kako bi im se poluotok prodao.
Pregovori s američkom vladom
Bližila se 1867. godina.Tko je u to vrijeme vladao u Rusiji, bio je stavljen u vrlo teške uvjete. Aleksandar II riskirao je da ostane bez ičega, jer su apetiti monarha Velike Britanije bili ogromni. U Sjedinjenim Državama izaslanik Ruskog Carstva bio je barun Eduard Stekl, a on je dobio instrukcije da vodi pregovore. U početku je cijena bila naznačena na 5 milijuna dolara u zlatu, ali barun ju je samostalno povisio na 7,2 milijuna. Amerikanci zapravo nisu željeli steći ledeni i napušteni teritorij. Stekl je dijelio mito, potkupljivao novine koje su pisale pohvalne članke o Aljasci, na kraju su Sjedinjene Države pristale kupiti poluotok.
Suvremenici i sljedeće generacije su vrlogodina 1867. dobro je zapamćena u povijesti Rusije. Tko je vladao loptom? Mnogima se može činiti da je na cara utjecao njegov mlađi brat, ali to nije tako. Aleksandar II je bio itekako svjestan važnosti svog djela, jednostavno nije imao drugog izbora.
Je li Rusija donijela ispravnu odluku?
Sada se možete dugo raspravljati o potrebiprodaje golemog dijela teritorija zemlje, ali morate shvatiti da je tada bila 1867. Oni koji su vladali u Rusiji savršeno su razumjeli nesigurnost svog položaja. Zlato i minerali mogli su privući neprijatelje, uključujući neprijateljsku Veliku Britaniju, a Rusko Carstvo se nije imalo čime braniti, teritorije nisu bile utvrđene. Naravno, 7,2 milijuna dolara za tako veliki i bogati poluotok je beznačajan iznos, ali uostalom, Aleksandar II nije mogao dobiti baš ništa da su Britanci tamo izvršili invaziju, pa čak i izgubio svoje političko lice. Stoga je prodaja Aljaske u to vrijeme bila potpuno opravdan čin.
