Politička kriza je poremećajpolitički sustav, popraćen kršenjem njegovog normalnog funkcioniranja, povezan s odbijanjem značajnog dijela građana u podršci upravljačkoj organizaciji. Stanovništvo izražava nepovjerenje u izvršnu vlast i vladajuću stranku te izražava nezadovoljstvo politikom države. To dovodi do činjenice da sustav u takvim uvjetima ne može uspješno obavljati svoje funkcije.
Između može nastati politička krizazemalja ili unutar jedne države, kada je nemoguće koordinirati akcije između političkih snaga. Krize vanjske politike razvijaju se zbog međunarodnih kontradikcija. Unutarnji (parlamentarni, vladini, ustavni i drugi) rezultat su različitosti političkih interesa između različitih društvenih snaga unutar zemlje.
Vladina kriza je najvišeuobičajeno kada vlada izgubi kredibilitet, što dovodi do neusklađenosti s izvršnim nalozima. Možda ga prati promjena čelnika ili oblika vlasti. Parlamentarna kriza izražena je promjenom ravnoteže snaga u zakonodavnom tijelu kada se aktivnosti parlamenta razlikuju od većine građana. Kao rezultat, postojeće zakonodavno tijelo se raspušta i održavaju se novi izbori. Ustavna kriza povezana je s ukidanjem Osnovnog zakona, kad izgubi legitimitet i postoji potreba za njegovom revizijom.
Politički sukobi i krize imaju izmeđuzajedničke osobine. Politički sukob samo je oblik izražavanja krize koji se sastoji u otvorenom djelovanju masa protiv postojeće organizacije središnje vlasti. Sukob se može razviti u pobunu, revoluciju, preći u reakciju i kontrarevoluciju.
U središtu su krize i sukobiproturječnosti. Oni se rađaju kada društvo (njegove suprotstavljene snage) ne vide druge načine ostvarivanja vlastitih interesa, osim ulazeći u otvorenu borbu za uklanjanje tih suprotnosti.
Međutim, otvoreni sudar (sukob) nije uvijekTo je jedini i najbolji oblik rješavanja proturječnosti koji dovode do situacije kada se počne razvijati stabilna politička kriza. Ponekad je evolucijski put obećavajući, posebno ako se uzmu u obzir skupi troškovi sukoba i revolucionarna sredstva koja se koriste u rješavanju proturječnosti. U ovom se slučaju akumulirana odstupanja namjerno raščlanjuju i spuštaju s visine razine društva na razinu pojedinaca.
Danas u Kanadi, SAD-u, Velikoj Britaniji, zemljama bivšeg CSFR-a, SFRJ i SSSR-a postoje dugotrajni međunacionalni sukobi.
U Rusiji se trenutno razvija uPosljednjih godina politička kriza postaje stabilna i nepovratna. To ne znači da će uskoro zemlja "izaći na ulice". Kriza se vjerojatnije izražava u rastućem umoru političkih lidera i moćne elite na vlasti.
Već u svibnju 2011. godine stručnjaci su predviđalipad rejtinga u tandemu i činjenica da vlasti neće moći obnašati dužnosti bez korištenja administrativnih resursa. To znači da se povjerenje stanovništva vlasti toliko smanjilo da postoji prijetnja potpunim gubitkom političke kontrole nad državom. Nezadovoljstvo raste ne samo u srednjoj klasi (kao prije), već u gotovo svim društvenim slojevima.
Zemlja "izlazi s lijeve obale", što ukazuje na stvaranje preduvjeta za formiranje nove stranke desnog centra većine.
