Zemlje u razvoju smatraju senavodi da se relativno nedavno oslobodio kolonijalne ovisnosti. S tim u vezi, oni su prisiljeni iskusiti niz neriješenih ekonomskih, socijalnih i političkih problema. Te se države često nazivaju i zemljama trećeg svijeta. Oni zauzimaju više od polovice sve zemlje Zemlje, oko 75% stanovništva cijele planete živi na njihovom teritoriju.
Состоящая из 130 стран, эта группа государств ujednačena. Zbog neprestanog napredovanja političkih, socijalnih i ekonomskih procesa, njihova se unutarnja situacija neprestano mijenja. Iz tog razloga je vrlo teško dati točnu klasifikaciju ovoj skupini država.
U kategoriju „zemalja u razvoju“ uključuju se Afrika, Oceanija, Latinska Amerika i Azija.
Brazil, Indija, Meksiko, Iran i Argentina vodeće su države. Imaju snažan ekonomski, resursni i ljudski potencijal.
Zemlje koje nisu tako davno (od 70. godine)Dvadeseto stoljeće) napravilo je značajan skok u razvoju industrije (zahvaljujući korištenju njihovih mogućnosti rada i stranih ulaganja), a u prilično kratkom vremenskom razdoblju postali su prilično veliki proizvođači inženjerskih proizvoda, uobičajeno ih je nazivati novim industrijskim državama. To su takve zemlje u razvoju kao što su Tajvan, Koreja, Hong Kong, Singapur. Ova grupa također uključuje države koje su uključene u proizvodnju nafte i njen izvoz. To uključuje Kuvajt, Saudijsku Arabiju, Libiju, UAE.
Так называемые промежуточные государства, sa prosječnim pokazateljima, oni su najveća skupina među zemljama u razvoju. Tu spadaju Čile, Turska, Egipat, Sirija, Kolumbija itd.
Zemlje u razvoju uključuju imale otočne države koje imaju značajne rekreacijske resurse. Karakterizira ih visoki BDP, imaju prilično veliko stanovništvo i najveća su turistička središta.
Zemlje u razvoju imaju zajedničke karakteristike koje ih omogućavaju razdvajanje u zasebnu skupinu.
- Opseg siromaštva. Većina zemalja trećeg svijeta su zemlje s niskim životnim standardom, u kojima dohodak bogatih premašuje materijalni pokazatelj siromašnih 7-10 puta.
- Produktivnost rada.Zemlje u razvoju imaju prilično nisku stopu u ovoj kategoriji. Razlog za to je što su za učinkovitu proizvodnju u takvim državama potrebni i strani kapital i kvalitativno poboljšanje obrazovnog sustava, transformacija vlasništva, poboljšanje bankarskog sustava, porezna i zemljišna reforma te stvaranje novog nekorumpiranog administrativnog aparata. Uz to, važan je i odnos radnika prema radu i poboljšanju njihovih vještina, kao i disciplina, inicijativa, sposobnost prilagođavanja promjenama i odnos prema moći. Može se tvrditi da je niska produktivnost u zemljama trećeg svijeta uglavnom uzrokovana nekonkurentnošću (emocionalnom i fizičkom) na tržištu rada.
- Rast stanovništva u tim zemljama je visok.40% stanovnika zemalja trećeg svijeta su djeca mlađa od 15 godina. Iz tog razloga, troškovi održavanja dijela populacije s invaliditetom nekoliko su puta veći nego u razvijenim zemljama.
- Stopa nezaposlenosti bilježi se kao visoka i raste.
- Ekonomija zemalja u razvoju.U gotovo svim zemljama predindustrijska vrsta proizvodnje usko je povezana s najnovijim dostignućima u području znanosti i tehnologije. Kao rezultat toga, dolazi do neharmoničnog razvoja nacionalne ekonomije. Sve više, u cilju ubrzavanja tempa ekonomskog rasta, država izravno intervenira provodeći politiku statizma.
