"Ganz Küchelgarten": o čemu govori ova priča?

Nikolaj Vasiljevič Gogolj poznat je po nevjerojatnojvećini stanovništva kao autor Tarasa Bulbe, Večeri na farmi u blizini Dikanke, Vije i tako dalje. Međutim, malo ljudi zna da mu pripadaju i druga, sada već gotovo zaboravljena djela. Jedan od njih je Ganz Küchelgarten.

Kratki životopis

Nikolaj Gogolj rođen je 20. ožujka 1809. u seluVelikie Sorochintsy nazvan je tako u čast svetog Nikole Dikanskog - njegova je majka vjerovala da će to pomoći djetetu da preživi (rađala je mnogo puta, ali djeca su se rađala slaba i brzo su umirala). Od djetinjstva je dobro crtao, općenito nije blistao u studijama.

S devetnaest se preselio u Sankt Peterburg,gdje je isprva radio kao službenik, a zatim služio u kazalištu. Nije mu se sviđalo ni jedno ni drugo, a odlučio se okušati u književnosti. Prvo djelo koje je autoru novaku donijelo uspjeh bila je priča "Večer uoči Ivana Kupale". Osim pisanja romana i kratkih priča, Gogolj se bavio dramom - još uvijek je jako volio kazalište i želio je nekako biti povezan s njim.

Sredinom tridesetih pisac je puno putovao, u inozemstvu je započeo rad na prvom svesku Mrtvih duša. Nikolaj Gogolj umro je 21. veljače 1852. godine.

Glavna djela

Od poznatih Gogoljevih djela, pored već gore spomenutih, mogu se izdvojiti i sljedeća: "Priča o tome kako se Ivan Ivanovič posvađao s Ivanom Nikiforovičem", "Generalni inspektor", "Brak", "Šinjel", "Nos".

Među Gogoljevim djelima postoji i stanoviti „GantzKuchelgarten ". Međutim, naprotiv, prilično je malo poznata - ne proučava se ni u školama ni u institutima. O čemu se radi u ovoj priči ("Ganz Küchelgarten"), bit će gore opisano. Prvo treba napomenuti da se, strogo govoreći, ovo djelo ne može nazvati pričom, već je to pjesma. Sam Gogolj to je označio kao "romantičnu idilu u stihu".

Ganz Kuchelgarten na prvi pogled

Kao što je već bilo moguće razumjeti iz gore navedenog,ovo je djelo pjesničko. Gogolj ga je podijelio na nekoliko slika. Osim Gantza Kuchelgartena, u njemu je još nekoliko likova - njegova voljena Louise, s kojom je prijatelj od djetinjstva, njezini roditelji, mlađa sestra i baka i djed, a djed je, osim toga, pastor, cijenjena i cijenjena osoba u lokalno selo. Pojavom župnika otvara se ovo djelo. Već je star; sjedeći u naslonjaču na svježem zraku, sada uživa u dobrom toplom jutru, a zatim drijema.

Unuka Louise, koja je dotrčala, djeluje alarmantno, onagovori svom djedu da njezin "dragi Gantz" u posljednje vrijeme nije on sam, nešto ga rastužuje, nečim je zaokupljen. Ona se brine da je ne bi prestao voljeti i zamoli djeda da razgovara s mladićem. Kad sljedeća slika počne u ime Gantza, čitatelju postaje jasno da je strastven prema čitanju. Besni o drevnoj Grčkoj, njezinoj kulturi, herojima. Fasciniran je, čini mu se da postoji "život", a evo ga - dakle, vegetacije. Daljnja radnja filma "Gantz Küchelgarten" jednostavna je i očita - Gantz odlazi, ostavljajući Louise notu i slama joj srce. Odlazi u svoj san.

Dvije godine kasnije, u Gantzovom rodnom selu ima puno togapromijenio - stari župnik, na primjer, više nije živ i želja mu se nije ostvarila - da prisustvuje vjenčanju svoje unuke. A i sama unuka, Louise, unatoč prošlom vremenu, još uvijek čeka svog Gantza, ne, ne, da, gleda kroz prozor. I čeka - Gantz se vraća kući, umoran i slomljen - u Ateni je pronašao nimalo ono što je očekivao. Iluzije su se srušile, shvatio je da je istinska sreća uvijek s njim.

Povijest stvaranja

Priča o nastanku pjesme „GantzKuchelgarten »Gogolj. U početku, usput, nije bilo poznato da pripada Gogoljevom pero - postalo je jasno tek nakon smrti prozaista. Napisavši svoju "romantičnu idilu" u osamnaestoj godini (a prema nekim izvorima i u devetnaest ili dvadeset godina; dopuštene godine pisanja pjesme su, dakle, 1827.-1829.), Mladić ju je odnio izdavaču Adolpheu Plushardu , obavještavajući da je ovo djelo njegova prijatelja V. Alova. Pod takvim pseudonimom (i, naravno, vlastitim posljednjim novcem, pa čak i posuđenim od prijatelja), pjesma je objavljena.

Gogol joj je dao kratki predgovor, ukoja je isticala da ta stvar nikada ne bi ugledala svjetlost dana, da nisu okolnosti "poznate samo autoru". Tada su samo dvojica znala da "Gantz Kuchelgarten" ne pripada nekom Alovu, već samom Gogolju - mladićevom slugi Yakimu i jednom od njegovih prijatelja s kojima je u to vrijeme dijelio sklonište.

Izvori nadahnuća

Nije tajna da mnogi autori pišu svojedjela crpe inspiraciju iz događaja vlastite sudbine. Ponekad razgovaraju o nečemu što se već dogodilo njima ili njihovim poznanicima, ponekad, naprotiv, kad su sastavili neku stvar i poistovjetili se s junakom, nastoje provesti ono što je opisano u životu. Tako nešto dogodilo se s Gogoljem.

Nakon završene srednje škole, Gogolj odlazi zaPeterburgu, koji mu se u snovima činio nečim veličanstvenim i uzvišenim. Vidio se u ovom gradu u aureoli slave, s izvrsnim radom, donoseći mu sreću, s uspjehom na književnom polju. Sanjao je o onome što nije imao, ali što se činilo tako lakim za postići - samo trebate doći do ovog grada snova. Upravo je to obrazložio junak "Gantz Kuchelgarten" - usput, Gogol je položio nezamislive nade u ovu pjesmu, vjerujući da će mu donijeti i slavu i čast.

Zapravo se ispostavilo da je sve bilo daleko od ružičastog kaozamišljeno. Dojam o Sankt Peterburgu ostao je dosadan: grad je prljav, siv i život je drag, a ni kazalište nema dovoljno sredstava, samo za hranu. Bilo je dovoljno iskušenja koja su privlačila svijetle znakove i vitrine, ali zbog nedostatka novca bili su nepristupačni, što Gogolja nije moglo ne odvesti u očaj. Nije imao sreće u karijeri - željeno mjesto koje ga je vrijedno nikada nije pronađeno.

Uz životne nevolje, očito je i toizvor koji je nadahnuo Gogolja za stvaranje njegove pjesme bila je Fossova idila "Louise" - odatle je čak posudio i ime glavnog lika. Uz ime djevojke, Gogol je iz ovog djela uzeo sliku pastora i opis seoskog života, koji toliko podsjeća na njegov pastoral. Ipak, ne može se govoriti o iznimnom utjecaju Fossova djela na Gogolja, makar samo zato što prvi traga obilježjima sentimentalne idile, drugi ih također ima, ali osim njih može se primijetiti i utjecaj romantizma koji je proizašao iz Žukovskog i Byrona, koje je Gogolj nesumnjivo čitao. Također, istraživači u Gogoljevoj pjesmi razlikuju nešto od Puškina i njegove poetike - na primjer, Lujzin san očito podsjeća na Tatjanin san u Eugenu Onjeginu. A u sadržaju "Gantz Küchelgarten" ima mnogo sličnih referenci.

Zašto je Njemačka prikazana u pjesmi?To je lako objasniti. Gogoljeva je mladost prošla pod znakom Nijemaca - ambiciozni pisac strastveno je volio njemačku književnost i filozofiju, volio je samu zemlju i njene stanovnike i, kao što je i sam mnogo kasnije priznao u jednom od svojih pisama, možda je jednostavno miješao ljubav prema umjetnosti s ljudima, stvarajući neku vrstu romantiziranog ideala u njegovom predstavljanju. Njemački romantičari uznemirili su Gogoljev um, on je pokušao pisati, prilagođavajući im se i, još dok je bio u srednjoj školi, stekao je slavu kao pjesnik među svojim drugovima.

Značajke pjesme

Glavna ideja djela, jasna i izsažetak Gogoljeva Gantza Kuchelgartena, prijeti opasnost da padne pod utjecaj njegove mašte, budući da je u potpunosti u njegovoj moći. Drugim riječima, nošenje ružičastih naočala. Gogolj je u svom radu pokazao (a i sam je osjećao u životu) do čega takva situacija može dovesti.

Još jedna značajka pjesme je tasam ju je autor nazvao idilom, ali istodobno uništava sve kanone ovog žanra. Klasična idila prikazuje sreću u cijelosti, dok je Gogoljeva idila ispunjena elegijom, u kojoj je kraj neizbježan - daleko od toga da je sretan. Poslije će uništavanje idile postati jedna od popularnih tema u književnosti, pa se može pretpostaviti da je Gogol u "Gantz Kuchelgarten" učinio prvi korak prema tome.

Također, značajna razlika između pjesme i naknadnedjela pisca bilo je da je u njemu opisivao događaje koji u stvarnosti nisu postojali, ali koji su se trebali dogoditi (on je sam planirao putovanje na Zapad), a kasnije, u svojim budućim pričama i pričama, Gogolj je napisao, temeljen isključivo na na prošla svakodnevna iskustva i zapažanja.

Slika glavnog junaka

Već je očito da je njegov Gantz Gogolpoistovjetio sa sobom. Autor je junaku u glavu stavio svoje ideje i snove, svoje planove i nade - lako je ući u to ako pročitate Gogoljeva pisma iz tog razdoblja koja je napisao majci i nekim prijateljima.

Karakteristična značajka protagonista "GantzaKuchelgarten "- želja da se oproste od omraženog građanskog svijeta, da izraze svoje sposobnosti u nečem drugom. Ovdje postoji nagovještaj decembrista - nije slučajno da je Gantzovo prezime toliko slično prezimenu sudionika prosinačke pobune - Wilhelma Kuchelbeckera, koji je bio pjesnik i prijatelj Puškina. Baš poput decembrista, baš kao i sam Gogolj, Gantz Kuchelgarten je poražen u svojim pokušajima i razmišljanjima - ispada da je sve potpuno drugačije od onoga što je zamislio. Život se s njim igra okrutnom šalom, ali ako su Wilhelm Kuchelbecker i ostatak decembrista platili svojom slobodom, Gantz se, kao i sam Gogolj, samo morao oprostiti od svojih iluzija. Međutim, na neki način to je i odsutnost slobode.

Zanimljivo je i ime glavnog junaka - Gantz. Na njemačkom jeziku riječ ganz znači "sav", "u cijelosti" - junak Gogoljeva djela također želi "zagrliti neizmjerno", pustiti cijeli svijet u svoj život.

Recenzije suvremenika

Ganz Kuchelgarten pojavio se u tisku u lipnju 1829. godinegodine. Pjesma je dostupna za prodaju točno mjesec dana. Za to vrijeme nitko ga nije imao vremena kupiti, ali izašle su tri kritične kritike za rad. Mišljenja recenzenata o pjesmi bila su neugodna: netko je napisao da bi bilo bolje da autor ne objavi ovo djelo, za što postoji mnogo razloga; drugi je primijetio da u idili ima dovoljno "neskladnosti", treći - da je nezrela i nepromišljena. Sve su te recenzije izlazile gotovo istodobno, jedna za drugom. Gogol je pažljivo pročitao svakog od njih.

Gogoljeva reakcija

Prije svega, mora se reći da je Gogolj vrloboji se kritike. To je ono što ga je nagnalo da svoje djelo pusti pod pseudonimom - kažu, ako se smiju, pa ne i njemu. Naravno, očekivao je nešto sasvim drugo u svojoj duši - nadao se trenutnoj prodaji cijele naklade i odobravajućem mišljenju u tisku. Težnje nisu bile opravdane, a nakon što je pročitao pogrdne kritike, Gogolj je bio toliko ranjen da je odmah kupio sav "Gantz Küchelgarten", koji je mogao dobiti, i spalio svaki primjerak u svojoj hotelskoj sobi, posebno iznajmljenoj za ovu namjenu. Pomagao mu je stari sluga Yakim. Preživjeti je moglo samo nekoliko knjiga, zahvaljujući kojima je pjesma i sačuvana.

O vašem neuspjehu, o osjećaju potpune katastrofeGogolj je istog mjeseca napisao majci. Bilo je i riječi da mu je sada "sve na svijetu tuđe". Nakon toga je, iznenada i oštro sabrao se, otišao u Njemačku - zemlju svojih snova. Vjerojatno kako bi provjerio je li ona stvarno ili će ovdje on zakazati. Nakon "Gantza Kuchelgartena" Gogolj više nije pisao poeziju, nije objavio samu pjesmu i do kraja života nikome nije rekao da je V. Alov on.

Zanimljivosti o Gogolju

1. Početkom tridesetih upoznao je Aleksandra Puškina.
2. Hodočastio je u sveta mjesta u Jeruzalemu.
3. Nikad oženjen; dao ponudu, ali je odbijen.
4. Bojao sam se grmljavine.
5. Bio je vrlo sramežljiv.
6. Nije volio svoj nos, smatrajući ga predugim.
7. Voljela talijansku hranu.
8. Djelo pisca naknadno je imalo velik utjecaj na Mihaila Bulgakova.

"Ganz Kuchelgarten" i kasniji književniAktivnosti Nikolaja Gogolja dobar su primjer činjenice da, čak i unatoč nekim neuspjesima, čak i padu, uvijek se morate uspinjati i ići prema svom cilju. To je učinio Gogolj - i bio je u pravu.