Balade Lermontova: primjeri i umjetničke tehnike

Balada u književnosti poseban je žanr zakoju karakterizira jasna radnja, mali volumen i dramski razvoj pripovijesti. Baladama se vrlo često povijesno platno izražava glavna autorska poruka. To je zbog činjenice da ovaj žanr potječe iz narodnih priča i legendi. Lermontovljeve balade su kratke i jezgrovite, one trenutno prenose čitatelja u opisano vrijeme i potiču duboku empatiju prema likovima.

Prvi pokušaj pisanja

U dobi od 15 godina mladi Lermontov prevodi sBalada za njemački jezik Schiller. Iako je ovo samo neka vrsta treninga. No, čak iu ovom prijevodu, izvorni stil autora već je zabilježen. Prije svega, on ne nastoji temeljito prenijeti izvornik, nego ga, naprotiv, postavlja kao u svom tumačenju, premještajući naglaske iz opsežnog i detaljnog opisa onoga što se događa unutarnjem sukobu, s osjećajima likova. Tako zvuči balada “Rukavica” u njegovoj izjavi, dramatičnoj i dramatičnoj. Lermontov i naknadno će uzeti samo radnju, prezentirajući točno njegovu viziju situacija, a ne samo oponašati nekoga od autora.

To je ono što mladi pjesnik radi radeći na tomevlastite "Balade" iste godine. Preuzima radnju Schillerovih djela "Ronioc" i "Rukavica" i okuplja ih. Poput ostalih Lermontovljevih balada, i ova je kratka i prostrana. Odreže sve što je nepotrebno. Ako Schiller posvećuje veliku pažnju opisu bijesnih valova i slikama podvodnog svijeta, tada Lermontov opisom herojeve države ukazuje na borbu s elementima.

Narodni motivi

Malo kasnije, pjesnik se okreće narodnombaština. Lermontovljeve balade "Trska" i "Gdje je tako okretna, mlada Židovko? .." građene su prema jasnoj shemi korištenoj u drevnim legendama. Prvo dolazi ljubav, zatim izdaja (ili, pak, ljubav se odbija), nakon toga slijedi sveobuhvatna ljubomora, a sve završava ubojstvom.

Značajno je da je i ovdje Lermontov, majstorskivladajući rimom, ne utapa svoj genij u glagolu, već s nekoliko samopouzdanih i preciznih poteza stvara cjelovitu sliku u kojoj, međutim, mnogi detalji ostaju kao da su iza kulisa. Ali to ni najmanje ne kvari posao. Naprotiv, čini ga još živopisnijim i nezaboravnijim.

Koristeći alegorije

Lermontovljeve balade su često nadograđenealegorije. Drugim riječima, autor predstavlja apstraktne koncepte ili čak određene povijesne ličnosti koristeći određene fizičke predmete. Primjerice, u baladi "Spor" poziva se na sliku planina, koju je jako volio. A "Dva diva" predstavlja sukob Napoleona i cara Aleksandra Prvog.

U korištenju tehnike animiranja prirodnogpredmeti i pojave nisu ništa novo. U nekim slučajevima to pomaže autoru da lijepo prenese svoju misao, a u drugima se koristi jer je nemoguće izravno se izraziti zbog političke situacije u zemlji. Za Lermontova su obje izjave bile istinite.

Mitološke slike

Pjesnika nisu zanimali samo narodni epovi, već imitologija. Neke od kasnijih balada imaju konstrukciju karakterističnu za razvoj radnje mitova. I ovdje autor uzima ne samo odigrane situacije ili već poznate likove. Ne, on se referira upravo na unutarnju jezgru, na temeljne zakone žanra, prema kojima se gradi narativ.

Primjerice, balada M. Yu. Lermontovljeva "Tamara" započinje klasičnim opisom kako junak nailazi na nešto nepoznato i privlačno. Putnik koji noću šeta rijekom ugleda toranj iz kojeg se čuje strastveni ženski glas. Odgovarajući na to i provodeći noć kod kraljice Tamare, čovjek plaća ovo gostoprimstvo životom. Ujutro njegovo beživotno tijelo odnosi brza planinska rijeka Terek.