Ikona Majke Božje Iberijske, jedan od najcjenjenijih u pravoslavlju, imanekoliko drugih imena povezanih s njegovom poviješću su "Odigitria", ili "Vodič", "Vratar", "Vrataš" ili na grčkom "Portaitissa", "Milostiv".
Ikona Iberijske Majke Božje prekrivena je legendama.Prema legendi, prvi spomen na to datira iz 9. stoljeća, doba oštrog ikonoklazma. Na teritoriju moderne Turske, u blizini grada Nikeje, u kući pravoslavne udovice i njezinog sina, čuvano je i štovano svetište koje je kasnije dobilo naziv "Ikona Majke Božje Iveronske". S ciljem da je unište, vojnici su došli u kuću. Potkupljena udovicom, ostavili su ikonu do jutra. Ali kad je po odlasku jedan vojnik kopljem udario u sveto lice, krv se obilno slijevala s ikone (stoga je Majka Božja ponekad prikazana na ikoni s ranom na obrazu, ponekad bez). Prestrašeni vojnici su pobjegli, a udovica ga je, kako bi sačuvala sveto lice, odvela na more. Ali ikona nije išla na dno, već se, budući da je bila u uspravnom položaju, počela udaljavati od obale.
Dva stoljeća nitko za nju nije čuo.Prema legendi, nakon tog vremena ikona se približila Svetoj Gori, gdje se nalazio Iverski samostan. Gabriel, jedan od svetih starješina, iznio je ikonu iz mora i postavio je u crkvu, iza vrata na kojoj su je pronašli ujutro. Nakon ponovljenog ponavljanja ove akcije, redovnici su shvatili da lice Majke Božje ne želi nitko zaštititi, već želi služiti kao čuvar samostana. Za nju je sagrađena crkva ispred vrata hrama, u koju je postavljena ikona (otuda i nazivi - "Vratar", "Vratar"). Eto je sad.
Ikona Majke Božje Iveronske štuje se kaočudesan. Pod njezinom je skrbi samostan izbjegao invaziju barbara, njegove rezerve nisu bile oskudne, bolesnici su se oporavili. Njezina je slava zahvatila čitav pravoslavni svijet pružajući neiscrpan priliv hodočasnika.
Tijekom vladavine Alekseja Mihajloviča Romanova, koji je zbog svoje pobožnosti dobio nadimak "Tihi", ikona Majke Božje Iverske postala je izravno povezana s Rusijom.
Pod patrijarhom Nikonom, na njegovu inicijativu i podUz podršku "Najtišeg" Romanova, na sličnost Atosu, na Valdaju se počeo podizati samostan koji je kasnije dobio ime "Valdai Iversky Bogoroditsky Svyatozersky Monastery".
Po kraljevoj naredbi, na Atosu je napisana kopijaIberijska Majka Božja, koja je po završetku posla odvedena u novi samostan i smještena u crkvu na vratima. Bilo je i nekoliko kopija ikone, također izrađene na Svetoj Gori i donesenih u Rusiju. Jedan od njih bio je u crkvi na Uskrslim vratima Kremlja, drugi je putovao u posebnoj kočiji preko Rusije. Preživio je do danas i nalazi se u hramu u Sokolnikiju. Crkva Kremaljskih vrata, uništena 1928. godine, sada je obnovljena, ali ikona koja je u njoj pohranjena netragom je nestala.
Postoji molitva za iberijsku ikonu Majke Božjenije jednina. Ikona štedi u slučaju požara, liječi duševne i fizičke rane, pomaže poljoprivrednicima, čuva žetvu i povećava plodnost zemlje. Uz to, ublažava tugu i tugu, liječi tegobe. Zbog toga je broj molitvi, glasova i kondaka izrečenih pred ovim svijetlim licem, svetinjom čitavog pravoslavnog svijeta, tako velik.
