Tibetanska (jagoda) malina - vrsta biljke,koji pripadaju obitelji Rosaceae. Latinsko ime zvuči kao Rubus illecebrosus. Mnogi ga pogriješe zbog hibrida dobivenog križanjem s kupinom ili divljom jagodom. Ovo je zapravo vrsta maline.
Svijetle crvene bobice su veličine i srednje veličinejagode, a po obliku nalikuju kupini. Tibetanske maline cvjetaju, obično u srpnju, a plod počinju donositi u kolovozu. Cvatnja i plodnjavanje traje do mraza. Bobice imaju okus malina, jagoda i ananasa, ali slabije je slatkoće običnom rođaku. Od nje se ne treba očekivati velika berba, no dekorativnost grmlja s voćem koji se uzdiže nad lišćem vrlo je velika.
Tibetanska malina nije kapriciozna, dobro rastena bilo kojem tlu. Mjesta preferira sunčano. Preporučljivo je odmah iskopati u ogradu, jer korijenski sustav ima tendenciju puzanja preko mjesta. Posebna njega i oblikovanje grmlja
Plodovi tibetanske maline na izbojcima strujegodine. Pocrvene bobice treba davati nekoliko dana prije berbe kako bi se povećala veličina i poboljšao okus. U regijama sa hladnim zimama poželjno je da se odseče cijeli zračni dio. Korijenski sustav treba biti izoliran, jer je njegova otpornost na mraz niska. Sljedeće godine iz pupoljaka obnove na rizome izrast će novi izbojci.
Razmnoženi korijen tibetanske malinepotomke ili dijeljenje grmlja. U prvoj verziji postupak se provodi u proljeće nakon što dosegnu klice visine 10 centimetara. Iskopani su s dijelom rizoma i premješteni na novo mjesto. U početku će im trebati redovito zalijevanje. Grmlje se dijeli na jesen, nakon sadnje stabljike su gotovo u potpunosti izrezane, obilno zalijevaju.
Vrijedi napomenuti da jedenje bobica ne uzrokujealergijske reakcije, mogu ih konzumirati čak i djeca koja pate od dijateze. Zanimljivo je da se u Kini ovo voće smatra povrćem. Koriste se u salatama i začinima.
Tibetanske maline danas su rijetkepronađeno u osobnim zapletima. Treba ga zasaditi barem kako bi nešto iznenadilo svoje goste i obradovalo obitelj originalnim i zdravim bobicama.