Svaki praznik povezan je s određenimslike koje izazivaju brojne asocijacije: vizualne, olfaktorne, zvučne ... Nova godina, naravno, - drvo, darovi, novogodišnje pjesme, miris mandarina. 8. ožujka - na prodaju prvo proljetno cvijeće na ulici, suptilan miris mimoze. 9. svibnja - Jurjevske vrpce su posvuda, miris tulipana i jorgovana, pjesma koja više puta zvuči "Dan pobjede".
Ali Prvi maj za različite generacije našihzemlja je povezana s raznim događajima. Starija generacija dobro se sjeća grandioznih prvomajskih demonstracija, kada su svi - odrasli i djeca - sa zastavama i transparentima hodali u kolonama glavnom gradskom ulicom, kako su zvučale smiješne pjesme, a nakon demonstracije svi su otišli na obale rijeka , u šumice, kako bi tamo, u njedrima proljetne prirode, obilježili Međunarodni dan solidarnosti radnika svih zemalja. Ljudi su čvrsto vjerovali da je ovo doista svjetski praznik progresivnog čovječanstva (iako se u ovom statusu slavio samo u zemljama socijalističke zajednice).
Mladi znaju 1. maj kao praznik proljeća i rada,koji se počeo tako zvati već u postsovjetsko doba. Godine 1997. vlada nove Rusije odlučila je ukloniti politički napad s voljenog proljetnog praznika. Vodilo se računa da se na te blagdane (a često ih je bilo nekoliko: 2-3) ljudi nisu toliko slavili koliko su radili u svojim vikendicama, u vrtovima i voćnjacima. Uostalom, 1. svibnja je Praznik rada, koji hrani godinu. Stoga Praznik proljeća i rada u potpunosti opravdava svoj naziv.
Upravo s tim značenjem 1. svibnja, Festival proljeća irada, slavio se prije više tisuća godina. U ta davna vremena, stanovnici Italije u proljetnim danima posebno su se revno obraćali božici poljoprivrede i plodnosti Mayi. Molili su joj se, prinosili žrtve kako bi božica poslala ljudima sreću u seljačkom poslu. U čast Maje nazvan je posljednji proljetni mjesec, koji je po samoj prirodi namijenjen polaganju budućih berbi.
Ovaj nepolitički Dan proljeća i rada obilježava se 1. svibnja i danas u mnogim zemljama, primjerice, Austriji, Španjolskoj, Engleskoj i ovdje u Rusiji.
Prvi maj je 1889. godine dobio političku konotaciju.Nakon revolucionarnih sukoba radnika i kapitalista u Chicagu (SAD), Druga internacionala je odlučila ovjekovječiti ovaj događaj kao Dan međunarodne solidarnosti radnika svih zemalja 1. svibnja. I prije revolucije, toga dana, grupe napredno nastrojenih radnika išle su na Prvi maj kako bi istupile u obranu proletarijata i osudile politiku carske vlade i buržoazije. Ova prvomajska okupljanja bila su svojevrsna politička edukacija, sredstvo za promicanje boljševičkih ideja, način okupljanja radnika u jedinstvenu revolucionarnu snagu.
Stoga je 1. svibnja bio jedan od ideološki najviše održavanih praznika u Sovjetskom Savezu.
Dolaskom na vlast novih, demokratskih, snagapromijenila se i ideologija. Komunistički ideali napustili su glavnu arenu. I Prvi maj je postupno počeo gubiti nekadašnju političku orijentaciju. Ali bilo je nemoguće izgubiti praznik, svima tako poznat i voljen. Stoga su ga odlučili preimenovati, fokusirajući se na lirski proljetnu i radnu stranu.
Proljeće i Praznik rada ostali su bez demonstracijaproleterskog jedinstva, ali s tradicionalnim gozbama i piknicima. I, prema vrlo drevnoj tradiciji, Prvi maj se slavi udarnim radom na gredicama i gredicama. Istina, za mnoge naše djedove i bake ovaj dan je još uvijek dan zajedništva u borbi za prava radnog naroda. Idu i na skupove i na Prvi maj, a prokazuju i ionako demokratsku vlast. No, njihovi su redovi svake godine sve rjeđi.
Za sadašnje i buduće generacije bit će 1. svibnjaasocira na rascvjetale vrtove, miris svježe zemlje i trave, pjev ptica. Ako će 1. svibnja biti dan borbe, bit će samo protiv štetočina vrtova i povrtnjaka.
