Među knjižnim stilovima govora posebno mjesto zauzimaformalni poslovni stil, karakterističan za pravne, administrativne i javne djelatnosti. Za fenomen kao što je kultura govora, službenički je poslovni stil vrlo važan, jer se uz njegovu pomoć izrađuju dokumenti i poslovni dokumenti o državnim zadacima, sudskim sporovima i diplomatskoj komunikaciji. Karakterizira ga izoliranost, stabilnost mnogih okretanja govora, specifičan vokabular i posebni sintaktički zavoji. Dokumenti pisani na službeni poslovni način su kompaktni i ispunjeni klišejima i jezičnim markama. Riječ je o međunarodnim ugovorima, vladinim uredbama i aktima, zakonskim zakonima i sudskim nalozima, raznim poveljama i službenim prepiskama, kao i o drugim vrstama poslovnih papira koje se odlikuju točnošću i jezičnim standardom.
To je posebna kultura govora.Službeni poslovni stil, osim žigova i jezičnih klišeja, uključuje stručnu terminologiju i arhaizme. Dvosmislene riječi pri korištenju ovog stila uopće se ne koriste. Dokumenti izbjegavaju sinonime, a ako se koriste, njihov se stil također strogo pridržava, a čini se da je vokabular vezan u okvirima kojima je zabranjeno ići dalje.
Ali formalni poslovni stil je u izobiljukoristi imenice koje imenuju ljude na temelju aktivnosti; položaji se uvijek nazivaju muškim. Riječi s česticom često se upotrebljavaju ne kao antonimi istim riječima kada se koriste bez negativne čestice. Složeni izvedeni prijedlozi i infinitivi u označivanju radnji ili izvođenja također su popularni u poslovnim dokumentima. Dosta veliko mjesto u ovom stilu govora daju složene riječi.
Formalni poslovni stil favorizirajednostavne rečenice komplicirane homogenim članovima. Često se upotrebljavaju pasivne konstrukcije, to jest bezlične rečenice bez navođenja osobe koja izvodi radnju. Genitivni slučaj imenica tvori lanac sintaktičkih konstrukcija, rečenice su često vrlo česte i opterećene složenim rečenicama s podređenim dijelom uvjeta.
Službeni poslovni stil ima dvije vrste:službeno dokumentarni i svakodnevni posao. Prva skupina je jezik takvih zakonodavnih akata kao što je Ustav Ruske Federacije i njezini podanici, povelje i programi stranaka, kao i diplomatski dokumenti od međunarodnog značaja, poput komunikea, memoranduma, konvencije itd. Druga grupa uključuje jezik koji se koristi u postupku vođenja službene prepiske i sastavljanja privatnih poslovnih papira. To uključuje razne potvrde, poslovna pisma, punomoći, najave, izjave, primitke, autobiografije itd. Poznato je kako su navedeni radovi standardizirani, što uvelike olakšava njihovo sastavljanje. Informacije koje sadrže kratke su, a jezični alati koriste se u minimalnoj količini.
Engleski je poznat kao sredstvomeđunarodna komunikacija. Stoga se službeni poslovni stil engleskog jezika koristi u diplomatskom stilu, kada se poslovni papiri podliježu prevođenju. Raznolikosti poslovnog govora u ovom slučaju određuju se opsegom upotrebe. Trgovinski ugovori i ugovori odvijaju se u stilu komercijalne korespondencije. U pravnom polju koristi se jezik kodeksa, zakona, državnih i parlamentarnih odluka. Zasebno se ističe jezik paravojnih poslovnih papira.
Dakle, formalni poslovni stilEngleski je jezik pozvan da ispuni ulogu alata uz pomoć kojeg će stranke postići razumijevanje suštine stvari, što dovodi do potpisivanja različitih sporazuma.
